Marketing
JOŠ NEŠTO IZ DARUVARSKE PROŠLOSTI
Građani Daruvara danas malo znaju o svim kulturnima zbivanjima u svom gradu između dva svjetska rata. Nije to njihova krivica, već je to posljedica višegodišnje nebrige prema tom važnom segmentu daruvarske prošlosti.
U međuratnom razdoblju djelovalo je više kulturnih udruga: jedno vrijeme čak tri puhačka sastava, tamburaški i mješoviti glazbeni sastavi, dvije čitaonice i knjižnice, gradski pjevački zbor, dva sokolska društva, u sklopu Katoličke akcije bilo je više kulturnih sekcija. Djelovala su i češka i srpska kulturna društva. Svima njima najveći je problem bio nedostatak prostora za rad i javne nastupe jer osim Vranjevine (pivovarske zgrade) u gradu nije bilo drugog pogodnog prostora (Češki dom sagrađen je 1939. godine).
Usprkos tome mnoge su daruvarske udruge samofinanciranjem održavale zavidnu kulturnu razinu svog rada. U Vrelima je već pisalo o radu Daruvarskog pjevačkog društva koji je izvodio vrlo zahtjevne skladbe svjetskih i domaćih kompozitora, skladbe koje se danas ustručavaju pjevati današnji pjevački zborovi na ovim prostorima. Glazbu i pjesme voljela su i druga daruvarska društva, a jedno od takvih je bilo i društvo Hrvatska žena.
Iz rada daruvarskog društva Hrvatska žena
O dva nastupa 1923. godine daruvarskog društva Hrvatska žena nalazi se zapis u virovitičkom tjedniku Virovitičan. Iz njega se može doznati sadržaj programa i njegova svrha. Prvi program održan je 29. travnja 1923. u spomen na pogibiju Nikole Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Najavljen je kao zabava s programom. U goste im je došla Gradska glazba iz Virovitice pod vodstvom kapelnika Ivana Vlašimskog. Oni su i otvorili program Zajčevom skladbom Zrinjska – Frankopanska, uslijedila je recitacija pjesme Klevetnikom Hrvatske, zatim je daruvarski mješoviti zbor - uz pratnju gospođe Šoš na glasoviru - pjevao izvatke iz Zajčeve opere Zrinjski i pjesmu Živila Hrvatska. Iza njih je nastupio muški zbor Zora koji je otpjevao „korektno Zrinsko-Frankopansku“. Obim ovim zborovima ravnao je gospodin Banfić.
Nakon muzičkog dijela slijedio je prikaz igrokaza Rodoljubni grobovi od Ed. Smratarove. O tom dijelu programu i dojmovima novine su napisale: „Gospođice Kričenski, Valentić, Kalabić i Štefanović kao vile Hrvatice natjecale su se upravo u krasnom prednosu biranih stihova ove prekrasne hrvatske stvari. Mi bi krivo činili kada bi dali prednost ili pohvalu samo jednoj od gore spomenutih. Sve su bile izvrsne te govorile čuvstveno i krasno. I g. Mioković, kao starina, govorio je također izvanredno dobro. Između pojedinih točaka koncentrirala je neumorno virovitička glazba te je ona stekla u Daruvaru neopisivo priznanje i pohvalu.“
No, to još nije bilo sve. Nakon koncerta slijedilo je još jedno iznenađenje o kojem je novinar napisao da ga je uzbudio pa je napisao: „Pod veselim ritmom koračnice stupa u dvoranu - četa „Hrvatskih žena“, svi u odori hrvatskih narodnih nošnji. Moramo ovdje priznati da su nekoje dame donijele upravo velike novčane žrtve za nabavu prekrasnih bogatih urešenih sa zlatom i srebrom hrvatskih narodnih nošnja. Bilo je tu nošnji iz svih hrvatskih krajeva. Krasno ovo kolo od 50 parova svih u narodnoj nošnji otvorili su ples „Hrvatskim dvoranskim kolom“ kojeg su plesači pod ravnanjem učitelja plesa g. Kanengisera veoma precizno izveli. Dvorana i sve druge prostorije pivovare bile su upravo natrpane hrvatskim domoljubnim općinstvom i dokaz tomu je, da je na ulazu položeno 35 000 kruna, zaista dokaz veoma uspjele zabave.“
Novinski izvjestitelj je u završnom dijelu izvijestio da je Hrvatska žena ovom zabavom za svoj veliki trud osvijetlila sebi lice i da će zlatnim slovima ostati zabilježena u analima hrvatskog pokreta u Daruvaru. Naglasio je da, uz predsjednicu, zasluge pripadaju i tajnici društva gospođi Amaliji Jakovac koja je kao „ prava duša društva Hrvatska žena stvorila za kratko vrijeme ovu veoma važnu i u Daruvaru potrebnu instituciju.“ Novinski izvještaj završava porukom: Ugledajte se širom naše domovine u rad Hrvatska žena u Daruvaru.
Drugi sličan program organizirali su Društvo Hrvatska žena i Hrvatsko pjevačko društvo Zora pod nazivom Hrvatska večer u prosincu 1923. godine. Program je i ovaj puta otvorila virovitička glazba jednom muzičkom skladbom. Zatim je domaći mješoviti pjevački zbor otpjevao Špoljarevu skladbu Hrvatski i slovenski napjevi. Slijedila je kratka Pieronova jednočinka Sredstvo protiv kućnog prijatelja u kojoj su glumili gospođa Mešeg i gospoda Lovinčić i Bažant. Slijedio je napjev Večer na Savi kojeg je pjevao mješoviti zbor. Prvi dio programa završio je jednim veselim igrokazom Recept protiv punica. U njoj su igrale gospođe Mešeg, Valentić, Kričanski i gospoda Lovinčić, Breslauer i Bažant.
Drugi dio programa počeo je nakon pola noći. Tada je Sveti Nikola u pratnji 8 lijepih anđela podijelio velik broj darova. Nakon toga započela je plesna zabava, svirala je virovitička glazba, a ples je trajao do zore.
Iza ovakvog rada mogli su stajati samo ljudi koji bili nacionalno osviješteni i nošeni jakim zanosom koji je počeo u Daruvaru početkom 20. stoljeća. Možda je upravo 1923. godina bila vrhunac takvog rada jer su slijedile godine kada su ojačali drugačiji politički vjetrovi koji su nastojali potisnutu ovakav nacionalni zanos. Već nekoliko godina kasnije državnim vlastima su se morali predočiti statuti svake kulturne udruge kako bi se prosudilo da li u njima nema političke pozadine. Kasnije je stigao zahtjev da se za svaki program trebala dobiti suglasnost Ministarstva prosvjete koje je proučilo točke programe i uskraćivalo suglasnost za sve „ nepoćudne programe“. Uvedene su i takse za svaki program i pravo je čudo što su se neke udruge održale sve do rata.
Iz novinskog zapisa o spomenutom programu s kraja 1923. godine može se vidjeti da je Društvu Hrvatska žena već tada počelo nailaziti na prve takve prepreke. To se može zaključiti iz priloga u kojem je novinar napisao: „Uzme li se obzir s kojima je poteškoćama društvo Hrvatska žena ovu zabavu upriličilo, koje su zapreke moralo prebroditi, mora se javno priznati ovaj odličan rad, ovu odličnu volju za hrvatsku dobru stvar i kulturni rad naprednih Daruvarčana. Čisti prihod namijenjen daruvarskim siromasima te hrvatskoj sokolskoj fanfari iznosi veoma lijepu svotu.“
Danas možemo samo žaliti što do sada nije zapisana cjelovita prošlost svih daruvarskih kulturnih društvenih i odgojno-obrazovnih ustanova. Kao pozitivan primjer danas bi trebalo spomenuti daruvarsko Dobrovoljno vatrogasno društvo koje je o svom radu do sada izdalo dvije različite monografije. Suprotno njima ima u Daruvaru još odgojno-obrazovnih ustanova o čijoj se prošlosti danas malo ili nedovoljno zna. Krivica za takvo stanje je u svima nama, ali je veća za one naše građane koji kreiraju kulturnu politiku svojih ustanova ili politiku našeg grada.
Još nešto o daruvarskom nogometu
Nogomet u Daruvaru ima dugu tradiciju. Prema zapisima prvi registrirani daruvarski nogometni klub Marks spada među najstarije hrvatske klubove, osnovan je samo osam godina iza splitskog Hajduka. Pod tim imenom nije se mogao održati iz političkih razloga. Nešto kasnije javlja se DONK (Daruvarski omladinski nogometni klub). Autori kasnijih naziva timova izbjegavali su ona za koja bi se moglo smatrati da u sebi sadržavaju neku političku poruku. Bilo je to teško činiti jer je bilo uvijek sumnjičavaca koji su u svakom nazivu tražili neku političku pozadinu.
Pred Drugi svjetski rat u Daruvaru su bila aktivna dva nogometna kluba: Zrinjski i Slavija. Oba su igrala utakmice s nogometnim timovima iz šire okolice i postizali su promjenjive uspjehe. Ipak, kako to u nogometu često biva, najvažniji i najborbeniji bili su lokalni ogledi. O jednoj takvom lokalnom „derbiju“ iz 1936. godine podastirem izvorni novinski zapis.
Nesportsko ponašanje dvojice igrača
Na nedjeljnoj utakmici između Zrinskog (Daruvar) i Slavije (Donji Daruvar) došlo je do nesportskog izgreda pa su igrači Slavije bili prisiljeni napustiti igralište. Prije nastupa nitko nije očekivao da će utakmica imati ovakav završetak.
Početak utakmice započeo je u blagoj prevazi igrača Zrinjskog, ali je Slavija modernom obranom na čelu s Pokornim odolijevala ovom pritisku. Kad napadačima Zrinskog nije ništa uspijevalo, počela je surova igra. U tome su jednako sudjelovale obje strane. U 13. minuti Zrinski je poveo 1 : 0. Taj gol nije Slaviju obeshrabrio, napadali su, ali je u 14. minuti povrijeđen centarhalf Selichar pa je morao napustiti igru. Nakon dogovora zamijenio ga je Viktor Polčić.
Što dalje, igra je bila oštrija, čak surova. Zbog igranje rukom braniča Zrinskog sudac je dosudio penal. Izveo ge je Rajek. Lopta je udarila u gornju prečku i odbila se iza vratareve crte i otišla izvan igrališta. Sudac ipak nije priznao pogodak.
Igra je nastavljena. U 31. minuti Rajek je faulom zaustavio Koprivu, ali ovaj čini nesportski ispad i pljuskom uzvraća Rajeku. To je izazvalo gledaoce i sve prisutne i došlo je do tuče. Tek je tada nastupila policija i uvela red. Teško je reći na čijoj je strani bila krivica. Veći dio krivnje je ipak na strani igrača Zrinskog koji je na prekršaj odgovorio pljuskom, iako je sudac dosudio prekršaj.
Nakon što se situacija smirila, utakmica je nastavljena. Bilo je ipak vidljivo da će se teško utakmica privesti kraju pogotovu kada je u 37. minuti bio povrijeđen Polčić kojeg su morali izvesti izvan igrališta da dobije potrebnu pomoć. Bio je izveden penal i postignut je pogodak sličan onom prvom, ali ga sudac ponovo nije priznao. Tada je izbio novi incident. Kapetan Slavije Pokorni sazvao je igrače svoje momčadi i izjavio da se utakmica neće nastaviti jer neće dozvoliti da polovica njegovih igrača bude izneseno sa igrališta. Poslije pozdrava Slavija je uz pljesak napustila igralište.
Vjerojatno je to bila samo jedna od loših utakmica između mjesnih rivala, ali da nije bila takva, možda je novine ne bi ni spomenule i danas ne bismo znali da su i tada Daruvarčani voljeli nogomet, bez obzira na neke njegove mane koje i danas prate ovu sportsku igru.
Post je objavljen 26.03.2014. u 21:24 sati.