Sa nepunih 13 godina sam imala svog prvog "dečka" koji je za tu moju dob bio previše stariji od mene (4 godine). Nakon što sam odlučila prekinuti svaki kontakt s njim, dobila sam svoj drugi šamar u životu. Prvi je bio od oca sa 8 godina jer sam se rugala Romima što kopaju po otpadu (da ne govorim da sam im u suzama morala ići ponuditi pomoć - pokušaj odgoja po principu batina je iz raja izašla). Međutim, ovaj drugi je bolio puno više. Jer sam bila mlada i naivna. I vjerovala u prinčeve na bijelim konjima. Sustavno maltretiranje je trajalo dobre 3 godine, a u te 3 godine sam se zaljubila prvi put u životu. Milom i silom me je pokušao vratiti sebi, a ja sam to pokušavala s Ivanom. O svemu sam šutila. Jer je baka uvijek govorila da nikom nije za vjerovati osim sebi. Ožiljci su ostali za zauvijek. I fizički i psihički. On je sad daleko, ja sam lekciju naučila i ničeg se više ne bojim.
U tih 3 godine je moja starija sestra proživljavala sve vrhunce puberteta. Od bježanja od kuće, preko krađe novca za izlaske, do nepoštivanja nikoga i ničega oko sebe. Majka je popuštala, otac je pokazivao zube. U to vrijeme mi je zbog nje bilo zabranjeno sve, jer su se u mojoj kući svi odgajali isto, što je ujedno i najveća pogreška mojih roditelja. A jedino u čemu sam našla spas su knjige i udžbenici. I ganjala sam ocjene do kraja osnovne koliko god je išlo i koliko god sam malo koncentracije mogla skupiti jer sam znala da mami i tati treba svjetla točka u cijelom tom kaosu. Gledala sam ih kako ne pričaju, kako potajno razgovaraju o alimentaciji i gdje će tko poslije razvoda. Gledala sam kako mama odlazi iz kuće sa mlađom sestrom i ne obazire se na to što ja plačem. Ja sam, eto, bila ćaćino dite i ja to mogu sama. Onda sam rekla tati da nije u redu to sve i nagovorila ga da ju nazove. Prošle godine u prosincu su proslavili 23. godišnjicu braka.
Sa 16 godina sam počela opadati u školi, počela više misliti o svemu drugom osim o ocjenama. U međuvremenu je starija sestra odustala od fakulteta i počela raditi u Zagrebu. Uz salvu razočarenja su konstantno dolazile upadice "ti nećeš tako, jelda pametno babino/tetkino/strikino/ujino?". Isprva, ma aj vi svi u pičku materinu. Najgore je kad te uspoređuju sa gorim od tebe. A onda, uhvatila se knjige, ispravila ocjene, dobila prvu trojku iz matematike, pa drugu, pa treću, pa je malo falilo za 5 i eto, drž ne daj, smirila sam se. Svi sretni i zadovoljni.
Tu su krenuli i izlasci i priča koju ima svaka srednjoškolka, htjele mi to priznati ili ne. To je priča o maturantu kojeg nikad nećeš imati.
Imat ću te. I imala sam ga.
Prebolila jednog Ivana, evo ti drugog + što je tu još bila ona, koja ga je povrijedila brat bratu previše puta. A poslije, koliko god mu ja vikala "pusti ju, jebeš kurvu (ironično), sjebat će te opet" - ne! On će tetovirat njezino ime pa eto možda onda i ona njega zavoli... A ja sam mislila da ja gledam previše filmova. I s njim je odnos zahladio jer sam mu, po mom mišljenju, bila jedina prava prijateljska ruka u toj situaciji. Šta bi vi rekli nekome bliskom da si dopušta da ga netko godinama namotava oko malog prsta? Kažeš mu lijepo ne pravi budalu od sebe, konju jedan, šta će ti ona pored svih ovih koji stoje u redu, aloooo, boli ju kurac, kako ne kužiš?! I pljas pedala meni jer ne znam šutit. I na današnji dan smo nakon dvije godine postali prijatelji na fejsu. Koliko ne znam šutit, toliko se ne znam ni ljutit.
Ljeto prije mog 18. rođendana sam osvojila dvije ulaznice za INmusic. I kom ću dat drugu nego sestri. Seko, nađi mi krevet gdje ću spavat i ulaznica je tvoja. I onda tu kreće rasulo. Vidjela sam svakakvih okupljanja đanera i malih zelenih, ali nikad u životu pred mojim očima u tri dana nije prošlo toliko marihuane kao tamo. Probudiš se - baklja, piješ jutarnju kavu- baklja, prije ručka - baklja, poslije ručka - baklja, prije posla - baklja, poslije posla - baklja, pred spavanje - baklja! I ne pretjerujem. Dogovorno sam joj dala sve novce koje sam imala kod sebe "pa će nam ona sve plaćat jer se ja ne snalazim po Zagrebu i Jarunu". Ono što možete pretpostaviti je da kune nisam vidjela. I sva razočarana sam pokušala to riješiti s njom. Razgovarala s njom na najbolji način na koji sam mogla i obećala je da neće više. I bila je dobra.
Onda sam jedne večeri u studenom 2012. malo pripita, ali stabilna vidjela... Ivana i njegovu novu djevojku. I onda je to onaj osjećaj kad sve pukne i kad se naglo sve zakoči, kad želiš isplakati tekućice i stajačice, a iz tebe ne ide ni zvuk, ni A ni B. Nego stojiš i gledaš i misliš da više ništa nema smisla. I onda te taj grč proganja mjesecima i nikako da ode. Pa staneš, pogledaš se u ogledalo, baš sam lijepa i nek se nosi kvragu seljačina prokleta, ja ću sad nasilu biti dobro.
Na Božić 2012. sam slala poruku prijateljici za kavu s maminog mobitela i brišući poslanu poruku, vidjela poruke upućene sestri. Pa sam otvorila dolazne poruke. Ispostavilo se da je u tih zadnjih godinu dana sestri svaki mjesec trebalo nešto love. Da vam dam računicu. Mjesečna primanja od 4500 kn + bakša (bila je poslovođa kafića). Stan je s režijama plaćala plafon iznad plafona 1500 kn jer je imala 2 cimerice. Jela je maks. dvaput dnevno s tim da bi joj ručak bio plaćen u firmi, znači za hranu mjesečno top 500 kn. Nek je pušila dvije kutije cigareta dnevno, to je 1800 kuna mjesečno. Nove odjeće u njezinom ormaru nije bilo, pokaz nije plaćala jer je imala cipelcugom 10 minuta do posla. Nešto je smrdilo. Zašto joj na kraju svakog mjeseca treba 500+ kuna? Kad sam shvatila da se nikom nikad ne javlja na telefon osim kad joj nešto treba, da je upala u društvo ekstazi manijaka i nabrijanih diđejeva, priznala sam mami što se događalo onaj vikend u Zagrebu. Mama nije često plakala, ali tada je njezin plač bolio. Dobro je, mama, riješit ćemo, smirit će se, nemoj plakat. I mama obriše suze.
Onda je došao Marko. Marko je bio najsvjetlija točka u mom životu. Toliko sreće mi nikad nitko nije donio. I to je radio tako jednostavno, samo bi se pojavio. Bila su to najzabavnija, najdraža, najbolja 3 mjeseca mog života. Toliko pažnje nikad od nikog nisam dobila. Konačno sam uživala. Bio je to jedini period kad je sve odgovaralo. Sestra se vratila doma, našla posao tu, ja se riješila srednje i državne mature, prijateljice su bile nikad veća ljubav nego tad, imala sam oslonac u životu u svakom pogledu... Onda se sve počelo rušiti. Marku se ipak više sviđala Iva. Jer, Iva će raširit noge. Sestra je bila s Ivanom iako je sve znala. Jedna nekolicina od onih prijateljica je postala što nikad nije bila. Tj. samo su me natjerale svojim postupcima da konačno shvatim da nisu to što jesu sad postale, nego su to uvijek bile. Druga nekolicina je ostala tu. I naručile mi rakiju za sve padove u životu. Keep on smiling.
Ove zime sam doživjela svoje najveće razočarenje. Sestra je zaglibila, po svemu sudeći je upala i u malo teze droge. I da se riješi svih dugova koje je napravila nitko-ne-zna-kad i nitko-ne-zna-gdje, pravno i privatno, me je doslovce prodala. Na grbači imam račune od oko 30 000 kuna, prijeti mi ovrha, a nitko ne zna gdje je. Okrenula sam pola Zagreba da ju nađem, da joj ponudim rješenje, jer ga imam. Tj. nemam, al' ću ga naći. Stvorit ću ga, rodit... Nešto ću izmislit, samo da se ovo riješi. U tom svom traganju sam saznala da je dužna lovu svakoj osobi koju je ikad upoznala, da je prevarila i pokrala svakog tko joj se približio. Stvori vam se onaj kamen tamo negdje oko 7. kralješka, i šeta gore-dolje, pa vas napadne u prsima, pa vas napadne u glavi. I izgubljeni ste i nemate gdje.
Onda mi se sve skupilo i eksplodirala sam. Prvi put nakon 7 godina sam skupila snage za isplakati se kao nikad u životu. Baš tako, meni treba snaga za pokazati emocije jer ja to ne volim. Ni sama nisam znala da sluznica oka može proizvesti toliko tekućine dosad. I sve je izašlo iz mene, svi grčevi i svo kamenje je proletjelo kroz mene van, na površinu. I nije me više briga, slobodno mi nabijajte na nos pad godine jer sam došla do te točke kad stvarno više ne mogu. Nemam snage i nisam više sposobna za ništa. Jedino što mi treba je da mi jedine osobe koje su uvijek tu naruče rakiju i nazdrave za sve padove u životu.
Post je objavljen 26.03.2014. u 17:54 sati.