U meni se sudaraju svjetovi,
Jedan je moj, drugi je svačiji...
Dok razum vuče na svoje
Znam mogu biti drugačiji...
I zapitam se, tko sam,
Sve češće i češće,
Pa zaboli preko grudi
Sve žešće i žešće...
Tjeskoba preleće misli, u prazno se čuda troše,
Nemir obuzima dušu i opet ću biti loše...
Za nekim pogledom dugim još uvijek mi srce vapi,
Preplivah oceane, a utopih se u kapi...
Post je objavljen 15.05.2015. u 16:34 sati.