*Moje ime je Gerd. Rođen sam i živim u Grazu. Još malo pa 25-ti rođendan ...
Glava me boli još od jutros. Popio sam dvije tablete, ali nije pomoglo. Jednostavno, u njoj trenutno imam takvu konfuziju da sam morao posegnuti za bocom jegera. Zanimljivo, što je boca praznija flashbackovi postaju sve rjeđi i pretvaraju se u neku vrstu ugodnih uspomena .U neku vrstu sjećanja.
Sjećanja na budućnost, što bi rekao Erich Von Daniken.
Moram priznati da sam jutros budeći se kraj svoje cure prvo pomislio da sam mrtav. Samo, to mi se za smrt učinilo nekako prelijepo, a i ona je na kraju krajeva živa i zdrava i ne znam što bi radila tu sa mnom. Još jedna zanimljiva stvar je to što uopće nemam osjećaj da sam u ovo sve upao bez da znam tko sam, što sam, šta sam radio jučer i koje su moje današnje obaveze.
Nalazim se u trenutku kojeg sam već davno, davno proživio i nikad mi se nije činio previše bitan. Jedina razlika je što mi cijeli film mog budućeg života protječe pred očima. Ne kao neki film već kao neko odvratno bombardiranje informacijama.
Kao neki šizofreni blok reklama.
Dobre se miješaju sa lošim, smijeh sa užasom, flashback na flashback … 11.rujna, rušenje berlinskog zida, Shakira pjeva 'Waka, Waka', tsunami u Japanu, Natascha Kampusch bježi od Priklopila, Xavier Naidoo pjeva 'Wo willst du hin', EURO 2008, Fritzl u Amstettenu drži zatočenu obitelj, Maideni će svirati u Nickelsdorfu …
Onda malo stane, pa opet … Cura mi je rekla da sam blijed kao krpa, ali kako joj objasniti da sam sinoć htio skočiti s balkona. Kako joj objasniti da trenutno leži sa nekom vrstom polubožanstva.
Čovjekom koji vidi budućnost.
Čovjekom koji poznaje budućnost.
Čovjekom koji je došao iz budućnosti.
Došao s jednom, jedinom namjerom. Već vidim hrpu kladioničara koji bi dali lijevo jaje za ovako nešto. Kao onaj glupan u drugom dijelu 'Povratka u budućnost'. Kad malo bolje razmislim to i nije loša ideja. Šteta što sam truba za sport i što me to nikad nije previše zanimalo. Doduše, znam finaliste i polufinaliste velikih natjecanja, znam dobitnike Oscara, znam pobjednike 'Eurosonga', ma uplatiću i ja s vremena na vrijeme. Ne treba mi sto milijuna DM, ali par tisuća kad zatreba dobro će doći.
Drago mi je da sam nazvao gospođu Schiver i rekao joj da danas ne dolazim. Trebalo joj je još instalirati sanitarije i pokupiti lovu, ali s onakvom glavoboljom to bi bilo nemoguće. Blaženi jeger.
Dok moja draga dođe s posla usisaću stan, spremiti nešto za ručak i večeras se naći s dečkima. Vidjet ću Thomasa i Rudija.
Ne mo'š vjerovat'. Kako im objasnit da dogodine u ovo doba ne sjedaju u auto. Ni pod razno. Doduše, Gerd neće biti u zatvoru jer sva ona trava večeras ide u wc školjku, ali znaš kako je to.
Prst sudbine. Sve je zapisano.
Ostatak jutra proveo je čisteći kuću i razmišljajući o domino efektima. Onim legendarnim teorijama o zgaženom leptiru u pretpovijesti koji milijun godina kasnije uzrokuje totalnu promjenu budućnosti.
Jebe mu se za promjene budućnosti.Kao prvo ne zna dokle će ovo trajat'. Onaj brko se može pojaviti svaki čas i reći: 'Idemo natrag!'. Trenutno mu je najbitnije da spasi Rudija i Thomasa, da uživa u svom novom starom životu i s vremena na vrijeme digne koju marku na sportskoj prognozi.
Ostvariće san svakog austrijskog vodoinstalatera koji ljeti ide na ljetovanje u 'Golfu dvojki'
Njegovaće fudbalerku, uvući košulju u traperice i navući mokasine.
Taman je ugasio usisivač i s radija su krenule vijesti. Spiker je ponovio priču o kineskoj revoluciji i pokolju u gradu Tiananmenu, rekoa je zatim kako su upravo u tijeku izbori u Poljskoj … Sve nešto o padu komunizma, o rušenju diktatura, o slobodi koja kuca na vrata. Nakon vijesti krenula je jedna stara dobra pjesma i Gerdu se usta razvukoše u osmijeh.
Pogledao je prema zvučniku i usta su mu se rastegla u osmijeh.
''Domino efekt?'', pomislio je,'' … pazi, pazi, ovo bi moglo biti i zabavno …''
Lipanj je, he - he ....
Ra - zva li - će - mo!
Post je objavljen 25.03.2014. u 22:33 sati.