Nekad čovjek jednostavno nema druge nego reći nekome da mu se sviđa. Srećom (nesrećom?) nije mi se to još nikad desilo; uvijek sam mogao okolišati još tjednima, mjesecima, godinama, dok ne bih propustio sve prilike i izgubio svaku šansu. Najgore što mi se desilo je da sam morao zvati na cugu. Nepoznatim divnim čudom isključi se mehanizam za prokrastinaciju i osjetiš da nemaš druge nego pozvati je na cugu.
Tri su vrste cuga:
A) Cuga može biti prikriveni, alibi dejt nakon kojeg se obje strane mogu diplomatski čisto izvući tvrdeći da su susret shvatile potpuno prijateljski. Alibi dejt je moguć samo ako se prije nije ništa dogodilo, niste se poljubili, do tada ste bili obični frendovi.
B) Ako je nečega bilo, to više nije alibi, to je pravi dejt. On je puno zahtjevniji za izvesti (diskutirali smo već o "drugom poljupcu"), ali samo pozivanje na takav dejt nije previše stresno. Zabrijali ste, očito da neka privlačnost postoji, logično je da se nalazite, morate to odraditi.
C) Treća varijanta je, kao i sve treće varijante, spoj prve dvije: poziv na otvoreni dejt s tim da se prije ništa nije dogodilo. To nije ništa drugo nego otvoreno izjavljivanje ljubavi (simpatija) - drugim riječima, znanstvena-fantastika - priča se da su neki uspjeli, ali nitko ih više nikad poslije nije vidio - neki kažu da su skočili s litice, neki da su se oženili, a oni treći, kao i svi treći (spoj prvih i drugih), da su se oženili pa skočili.
Obradit ćemo samo prvu varijantu, nakon ove treće hipotetske, najstresniju.
Poziv na prikriveni dejt je jedan od najzahtjevnijih socijalnih poduhvata koji neko razumno biće može poduzeti. Više je ciljeva, zadataka i uvjeta:
1) Moraš je pozvati na cugu.
2) Moraš ostaviti ležeran dojam, frendovi ste i nemaš namjeru nadilaziti taj odnos.
3) Moraš ipak ostaviti dojam da si spreman žrtvovati prijateljstvo (ili poznanstvo iz kojeg bi proizašlo prijateljstvo) za ljepši i bliskiji odnos.
4) Ako ona to želi.
5) Tebi je sasvim svejedno, tebi se samo pije cuga. Sasvim slučajno si se baš nje sjetio. Mogao je biti bilo tko.
6) Ali zapravo bi najradije s njom.
7) Ne "zapravo". Definitivno i odlučno. Želiš samo nju.
8) Moraš biti odlučan, konkretan i jednostavan: cuga tu i tu, tad i tad.
9) Tako joj ostavljaš prostor za pomisao da si zapravo samo u to vrijeme tamo u prolazu pa je i zoveš na cugu samo onako... usput. Možda da popuniš rupu između dva dogovora.
10) Ali želiš njome popuniti svoj život.
11) Poruka mora biti kratka. Ako se previše raspišeš, jasno je da imaš nadfrendovske namjere. Ona je tak divna osoba da će ti popuniti život i ako ti je samo prijateljica.
12) Neka interna fora je poželjna, ali mora biti jednostavna. Ako je prekompleksna, skužit će da si je dugo smišljao i da poziv nije spontan. Poruka mora zvučat kao da je sklopljena u jednom dahu, 20 sekundi maksimalno.
13) Ne smiješ previše analizirati napisano. Pročitaj što brže i površnije jer je velika vjerojatnost da zvuči glupo. Ne obaziri se previše na to.
14) Ispravi tipfelere. Pokoji bi mogao ostaviti dojam da si poruku pisao spontano u jednom dahu, ali mogao bi biti shvaćen i kao znak uvrede: "Nema vremena za napisati poruku, a ja bih trebala imati tri sata za cugu s njim!?"
15) Probaj stisnuti Enter što brže. Ne oklijevaj dulje od 15 sekundi.
Eh, da, tu je i čitava problematika koliko unaprijed je zoveš na cugu. Par dana prije, dan prije, isti dan ujutro ili isti dan popodne. Što je ranije zoveš, to su ti namjere prozirnije i opasno se približavaš (onom trećem) otvorenom dejtu. Što je kasnije zoveš, to je alibi čvršći, ispadaš spontaniji, ali i veća je vjerojatnost da neće moći (žena već sigurno ima dogovore).
Pristalica sam što kasnije varijante jer joj dam lagani izlaz. Vjerojatno zbilja ima drugi dogovor, a i ako nema lako je za povjerovati da ima, a bolje je dati joj šansu da se jednostavno izvuče ako ne želi cugu. (Iako zašto bi se izvlačila kad je cuga samo prijateljstva? "Nisam ni mislio ništa više. Dobila si krivi dojam. Boli me kurac za tebe... kurvo." hihi) Ako je zoveš tjedan dana prije, teško će te odbiti, ali onda moraš prolaziti kroz nešto što ona ne želi, a time ni ti zapravo. Kasniji poziv joj daje laku izliku, ali i šansu da se izjasni želi li popiti tu cugu koji drugi dan. To ostaje na njoj i možemo se samo nadati da nije previše čitala Žužine ili slične selfhelplifestyle savjete.
Naravno da ovo nisam napisao tek tako. (jer ste mi komentirali prošli post) ;) (a, hvala) Jučer sam zvao na cugu.
Odustao sam od "spontanog poziva" u kazalište (kao, ostala mi je još jedna karta pa...) i opredijelio se za cugu u zadnji čas.
U 17:30 poslao sam poziv na cugu u 20:30. 16 riječi. Prst mi je pritom 5 sekundi dramatično visio nad tipkom Enter. Poslati ili ne poslati. Čim se spustio, zažalio sam. Što mi to treba? Zašto si to radim? Bolje da se lovimo još tjednima i žalimo cijeli život. Ali gotovo je, kad pošalješ, poslao si, nema povratka. Od srama sam instantno ugasio tab browsera, par sekundi kasnije i sami browser. Lice mi se zažarilo; morao sam kompletno ugasiti kompjuter, iščupati kabel iz struje, mrežni kabel iz rutera i pobjeći što dalje, izvan dosega bežičnog interneta. Ne mogu podnijeti čitanje negativnih odgovora i loše izgovore. Ono kad vidiš riječ "ne" u prvih par riječi koje možeš vidjeti prije samog otvaranja poruke. Urazumio sam se ubrzo, odlučio prihvatiti sudbinu i odustao od zahtjeva za odjavu internet priključka.
Odgovorila je sat vremena kasnije. (I odgovor nije bio toliko negativan pa ne znam kako efektno završiti post. Draž ovog bloga je primarno u neuspjesima.)
Nije mogla ("damn"), ali kao bi. I baš kad sam počeo sumnjati da je samo pristojna, izjavila je da zadržava pravo na cugu sljedeći tjedan. Ius potioni proxima septimana.
Post je objavljen 26.03.2014. u 15:35 sati.