Najnovija odluka splitskog suda na čelu sa sucem Zoranom Kežićem zvuči mi kao ona poznata Lj.Č. Rojsa: „Tko je jamio, jamio!“
Nikada mi nije bilo, nije mi ni danas i nikada mi neće biti jasno 'Pravo' kad kroji 'Pravdu'. Ne mogu nikako dokučiti kako ljudi koji su završili iste škole, bave se istom strukom i drže se istih zakona mogu donositi dijametralno suprotne odluke. Tužilaštvo sastavljeno od pravnika podastire materijale (namjerno ne spominjem dokaze) da je netko počinio neko nedjelo temeljem određenih zakonskih regula (namjerno ne spominjem kazneno djelo) da bi onda sudsko vijeće sastavljeno također od pravnika koji su možebitno završili škole na istom fakultetu i kod istih profesora temeljem istih zakonskih regula reklo: „Puj, puj ne važi!“ To bi bilo kao da, primjerice, jedan inženjer elektrotehnike temeljem Ohmovog zakona uz poznate vrijednosti napona i otpora izračuna jednu vrijednost struje a drugi temeljem istih parametara drugu vrijednost.
Tu nekaj ne štima! Ili su zakoni (namjerno) pisani tako da ih se može tumačiti različito (da ne kažem kako je kome volja) i temeljem toga donositi različite odluke ili pak ih ljudi (pravnici) koji se na njih pozivaju krivo tumače bez obzira je li to čine zbog neznanja, osobne koristi, vanjskog pritiska i što ti ga ja znam još kojeg razloga. Ako su krivi zakoni treba ih mijenjati, ako su krivi pravnici treba ih smijeniti.