- Koliko bi naplatila izradu dizajna za blog? - pitam frendicu grafičku dizajnericu. Pitam, jer cijenim njezine radove i jer osjećam da blog treba novo ruho, identično. Cijenu odmah eliminira, u freelancerskom preživljavanju za stare frendove uvijek se nađe kostenlos opcija; veće iznenađenje izaziva spoznaja pisanja bloga, s obje strane. Ugodno iznenađenje, svakako no ne pomaže u raspravi o dizajnu, jer ne znam zapravo kakav bih, ali želim da pogađa bit.
Na pitanje što želim poručiti dizajnom, nemam baš odgovor, osim ideje da me predstavlja.
Sjedimo u dnevnoj sobi i ona pokazuje: - Evo, stavit ćemo ovu fotku - uperi prst u fotografiju živih boja apstraktnog motiva koja prekriva veći dio zida. Dopadne mi se ideja, stvarno volim tu fotografiju, ok, krenule smo u dobrom idejnom smjeru.
I onda ćemo fotkati tvoj kauč, pa ćemo staviti i njega - predlaže. Osupnem se, pa kako me može kauč predstavljati, mene, koja sam toliko u pokretu, javlja se taština.
- Stavi pisaću mašinu negdje, godinama sam pisala na njoj - postajem sentimentalna.
Ne podudaraju se moderna fotografija i stara mašina zajedno - suprotstavlja se.
Kako ne, kad sam to sve ja, bunim se i tako smo se mimoilazile, raspravljale, dok nisam predložila nek' nacrta nešto svoje, pa ako treba, samo ćemo modificirati.
- U kojem smjeru da idem? zanima ju. Hm, hm, kad bih ja to znala? - mrštim se.
Bajkovitom?! - istovremeno nam umom bljesne. Dogovoreno! Danas isporučeno.
Post je objavljen 24.03.2014. u 22:23 sati.