Neku večer idem s prijateljicom kroz grad, sretnemo jednog poznanika i on pozdravi: „Dobro jutro“. „Dobra večer“ rekosmo mi, a ja priupitam je li on doista rekao „dobro jutro“? Jest, dobijem odgovor i produžimo dalje. Nije to bio onaj naš poznanik koji uvijek namjerno pozdravi s protivnim stanjem dana, već je ovo bilo spontano. Nekoliko dana kasnije sam sam oko 22 sata išao gradom i jedna me mlađa dama pozdravi s „Dobar dan“! „Dobar dan“, odgovorim i ja.
Mislim da su ljudi u ovom društvu, globalno mislim, prolupali od tolikih informacija preko svih mogućih medija, i to uglavnom - lažnih informacija. One nas odvode u neki virtualni svijet po kojem lutamo i tražimo sreću koju nikako da nađemo, informacije nas preko reklama odvode do farmaceutskih proizvoda koji nam uljepšavaju tijelo, oslobađaju duh, hrane nas gotovo badava s najboljom ekološkom hranom, a u sapunicama nad nude blagostanje i seks. A u stvarnosti smo izgubili orijentaciju o dnevnom vremenu, o godišnjem dobu pa i stoljeću. Još samo u pjesmama i političkim izbornim kampanjama možemo čuti uživo da smo ostvarili slobodu i nezavisnost Hrvatske, koju smo čekali od stoljeća sedmog, a da ćemo blagostanje osjetiti nakon izbora za pravu opciju. I evo, dočekasmo blagostanje. Od Tuđmana, preko Račana i Sanadera do Milanovića.
A ako ćete upoznati pravu surovu stvarnost manite se političara i politike, nađite barem jednog prijatelja pa makar to bila i knjiga, ali od autorice ili autora koji nisu u službi političke stranke ili koalicije na vlasti. Čast Ivanu Aralici! Nisu samo spisateljice i spisatelji prihvatljivi, ima i novinara koji izmiču kontroli, ali moraju biti oprezni da im se ne dogodi, kao Romanu Latkoviću iz Novoga lista, da moraju tražiti azil u Americi, recimo. Latković je u Novom listu Tuđmana prozvao „.. brutalnim diktatorom… „ i zbog toga biva proganjan. Paradoksalno je, kaže Latković, da Amerikanci isto progone svoje novinare, a njemu su odobrili azil!? Čudna neka demokratska Amerika.
I nakon ovoga uvoda u Ogulinu se u petak, 21. ožujka, prvoga dana proljeća, ukazala nitko drugi doli, Vedrana Rudan! Onako, kao prva lasta proljeća. Lastu nisu dočekali dužnosnici vlasti u sali gdje zasjeda Gradsko vijeće, nisu se u dvorani ni pojavili pa nisu mogli pljeskati kao Thompsonu u dvorani u Novom Ogulinu. Ona četiri njihova člana koji su slušali Vedranu Rudan bili su u vlastitoj režiji. Ostalih stotinjak prisutnih bili su, kažu, lijeve provenijencije. Sama Vedrana je inače apolitična i udara na svakoga tko pritišće narod i njegova prava.
Zato je na jedno pitanje u nekim bosanskim novinama odgovorila: Žalosno je ako mislite da „poznati po tome što su poznati“ odlučuju o bilo čemu. Oni su figure u rukama vlasnika medija. Mediji odgovaraju političarima, političari krupnom kapitalu. Krupnom kapitalu više odgovara da mediji zaglupljuju narod tekstovima o tome kako napumpati sise bez hiljadu zašto, o golim sisama buduće engleske kraljice, kako depilirati međunožje bez paklenih bolova, produžiti đoku… Bolje da narod mňre prave brige, nego da mu neko kaže da živi poput psa lutalice i da će se čitav život boriti da iz kontejnera, jednog dana, najzad izvuče neoglodanu kost.
Kako je osebujna u svim svojim pisanim uradcima i živim nastupima, iznenadila je posjetitelje svojom temom o seksu i majčinstvu te upornim ispitivanjem prisutnih što oni misle o tomu. Naravno da se mnogi nisu snašli i da nekim ženama postavljena pitanja nisu izgledala dobronamjerna, ali – to je Vedrana Rudan. Zato je u jednom trenutku riječ zatražila jedna gospođa koja joj je očitala lekciju da su prisutni ovdje došli slušati nju, Vedranu, a ne biti provocirani njenim naoko bešćutnim tonom i stavom pa je zbog toga nastupa zaradila od Vedrane poklon s jednom njenom knjigom. Naravno da Vedrana nije bila iznenađena niti uvrijeđena. Ona je specifična pojava u spisateljstvu i javnim nastupima, nju; ili se voli, ili ne voli. Ali ju svi cijene jer kaže ono što većina misli, ali se ne ufa reći.
Zato je nastradala i na televiziji kada su joj oduzeli jednu emisiju na HRT-u u kojoj je bila voditeljica, jer se zamjerila židovima rekavši kako su oni doživjeli holokaust za vrijeme nacizma, ali da i oni provode nešto slično s Palestincima! To je i po mom mišljenju bilo točno, ali su židovi „zahvaljujući“ holokaustu postali svete krave i zaštićena vrsta u svijetu, koji mogu raditi što ih je volja. No, oni i zbog svoga kapitala u svijetu imaju poseban status. Kapital je moderna religija, ali kapitalizam treba svrgnuti, kako bi rekao veliki Ivan Supek.
Odmakli smo se od Vedrane Rudan, ali – dobro nam došla ponovno. Pripremit ćemo se. Je li tako Rogoze?
Post je objavljen 23.03.2014. u 05:59 sati.