Marketing
***
Zašto? Jedna upitna riječ. Samo jedna, a odgovora na nju nema. Ponovljena u tisuću misli, zašto ti, zašto ja, zašto naša obitelj, zašto ljudi koji ne razumiju, zašto okrutnost, zašto nerazumijevanje, zašto bahatost, zašto podsmjeh, zašto, zašto, zašto. Tko meni može sada objasniti nešto, kome ja sada više mogu vjerovati, tko je danas prijatelj, tko neprijatelj. Ja više ništa ne znam. Ja sam se našla u procjepu između sna i jave, našla sam se...negdje u nekom svijetu u kojem ne želim živjeti. Nikada se nisam ni osjećala da pripadam zemaljskom životu...nekako mi je oduvijek bio presurov i okrutan. Mislila sam, dobro...poslana sam ovamo valjda s nekakvom zadaćom...sada ni u to nisam više sigurna. Jednostavno, ovo nije taj svijet u kojem ja želim živjeti. Ja sam previše nježna, previše osjetljiva da bih mogla preživjeti i opstati. Jedina snaga koja me sada još uvijek ovdje drži je Ivan...premlad je još...ne bi bilo fer od mene da ga napustim. On me na neki način još treba da se otisne u ovaj okrutni svijet. Tako sam se trudila da od vas učinim poštene ljude, mislim da sam u tom dijelu uspjela. Da ste pošteni, radišni, skromni...da poštujete obitelj. Nisam vas naučila kako se nositi s nedaćama, jer to ni sama nikada nisam znala, niti naučila. Sada...kada polako putujem ka sutonu preispitujem sebe, što sam učinila krivo. Da li sam mogla spriječiti tragediju koja nam se dogodila? Tako mi se javlja osjećaj krivnje da sam mogla bolje...ali znam da sam vam dala svu svoju ljubav, znam da mijenjam svoj život za vaš. I kada bih tebe mogla vratiti sine, sekunde se dvoumila ne bih...eh, kad bih mogla. U nadi susreta u vječnosti, u nadi da ću tebe prvog ugledati kada sklopim ove svoje umorne oči šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi u visine i volim te beskrajno.
Slikao si se malo nekoliko dana prije vječnog odlaska...valjda si slutio, želio da nam ostanu uspomene
Post je objavljen 21.03.2014. u 22:28 sati.