Bilo mi je nekih 13 ili 14 godina, kad sam na putu iz škole, svratila kod mame na fizikalu.
Fizikala je bila odjel fizikalne medicine i rehabilitacije lokalnog doma zdravlja. Osoblje je iz dragosti taj odjel prozvalo – fizikala. Sam odjel je bio prelijep, u podrumu velike, meni najljepše zgrade u gradu.
Moja mlađa sestra i ja rado smo svraćale kod mame na posao. Tamo smo bile kao kod kuće. Uvijek bi nas nasmijana dočekala teta Ružica, spremačica i dobri anđeo fizikale.
Taj sam dan svratila, kao i obično. Pokucala sam na vrata samo zato što su bila zatvorena. Inače sam ulazila kao da ulazim u birtiju. Mama se nije odazivala. Ušla sam na prstima, provirujući iza vrata. Odjednom je pred mene banula teta Štefica, mamina radna kolegica i najbolja prijateljica.
„Jesi trebala mamu, maco?“
„Aha“, klimnula sam osvrćući se oko sebe.
„Mama nije tu i ne smijem ti reći gdje je“, rekla je, naginjući se prema meni kao da želi pridati važnost onome što će reći. „Mama je otišla na jedno tajno mjesto“.
Ošamućena sam izašla na proljetno sunce. Tumarala sam do našeg stana. Ne znam ni sama kako sam došla. Prošlo je nekih sat vremena dok tata nije došao s posla. Mene je gušilo, ostajala sam bez zraka, nisam mogla doći sebi od brige za mamu. Gdje je otišla moja mama, a da ja ne smijem znati.
Dočekala sam pater familiasa, ko' ozebli sunce.
Ispričala sam mu sve bez da sam uzela zraka. Tata se počeo smijati i pitao me jesam normalna.
Inače je bio miran tip, i nije često podizao glas, ali ja sam ga taj dan dovela do ludila. Nije ni ručao kad je došao s posla, a već me je vukao niz stepenice. Strčala sam za njim s trećeg kata naše zgrade. Doslovno me odvukao do obližnje zgrade doma zdravlja. Klimnuo je portiru i počeo me vući u potkrovlje zgrade.
Kad smo se popeli na zadnji kat, tata me, malkice grublje gurnuo na neka vrata i rekao, „Ajde, idi vidi o kakvoj se tajni radi“.
Otvorila sam vrata i promolila nos. Zapuhnuo me miris zatvorene prostorije, zavoja i znoja. Na podu su ležale napuhane lutke, posvuda su bile neke krpe, prepreke, papiri. Bilo je i krvi – tako mi se barem učinilo. Počeo mi se vrtjeti u glavi od zvukova, mirisa i hrpe ljudi koji su nekuda trčali. A, onda sam je vidjela kako kleči nad nekim polu-živim ljudskim stvorom, koji je poskakivao s poda dok ga je ona gurala o prsa.
„Mama, mama – živa si…“ bilo je sve što sam izustila kad sam joj pritrčala čvrsto je stiskajući.
„A, zašto ne bih bila živa?“ – pitala me.
„Pa, zato što je sve tajna„ objasnila sam joj.
Tek danas razumijem njen smijeh i tatinu ljutnju.
Mama je, to su mi objasnili na licu mjesta, prisustvovala redovitoj akciji Ništa Nas Ne Smije Iznenaditi.
O potankostima akcije pričao mi je otac na putu kući. O tome kako je važna i posebna za svakog radnog čovjeka u našoj zemlji, i kako ćemo i mi imati nešto slično u školi, jer sam sada u velikim razredima.
Jedva sam dočekala svoju ulogu ratne medicinske sestre. Bilo je ludo, ali apsolutno nepotrebno. Jer, mi ništa nismo naučili. Ne znam zašto – da li je razlog bio u tome što smo bili loši đaci, ili su pak predavači sumnjali u gradivo koje su tumačili.
Kako god bilo, nekoliko godina kasnije dogodila nam se prava akcija. Samo što je uvježbana reakcija izostala.
Ništa nas ne smije iznenaditi. A, ipak sve nas je iznenadilo. Toliko su svi bili uvježbani, da je rezultat svake takve akcije bio stopostotno uspješan.
A, onda je uslijedio hladan tuš: stvaran rat i mržnja, smrt, granate, ranjeni i mrtvi. Razoreni domovi, napuštene kuće, nevidljive granice razdvojile su misli, navike, ljude – sve. Odjednom je sve postalo suviše surovo. Tek su se poneki snašli u ulozi negativaca. Ostali nisu bili spremni na svoje uloge. Koliko god da smo vježbali prije rata, sam rat dogodio nam se jako nenadano i mi smo se prilično nezrelo obreli u njemu.
Kog' smo boga onda i vježbali?
Tajnu o misterioznom nestanku moje mame riješila sam to popodne.
Tajnu o mojoj nestaloj zemlji nisam uspjela dokučiti ni dan-danas.
I, sve mi se više čini da ću sutra biti sve manje spremna.
I, da će me sve istine, ma kakve one bile, opet iznenaditi. Iako, ne bi smjele.
Post je objavljen 21.03.2014. u 21:35 sati.