Marketing
No balls no great solos! Eat my shorts!
Tmurno subotnje jutro. Stavljam narančaste vezice. Uzimam spisak za kupovinu. Za bilježnicu novih pjesama za gitaru imam konačno veliki naslov: No balls no great solos! Eat my shorts! Kroz prozor dok sam navlačila i narančastu minicu od samta kupljenu na buvljaku, od cure iz mog zavičaja, ugledala sam kolegicu po glazbi. Opet je jela u hodu prema knjižnici gladna za novim štivima o duši. Ne stižem je putem. Zapričava me susjed. Kupio bi BMW a nije imao ni za osiguranje života kod mene. Ipak sam poslušala njegove snove. U ovom vremenu nemamo svi iste šanse. Čiji će snovi prije doći na red. Njegovi jer je stariji ili moji jer ih dovoljno jako želim. Tako smo se rastali. Na vratima dućana vratila sam spisak iz šake u džep. Srele smo se. Kupila je više nego je trebala. Za kavu se uvijek ima. Iz njene je torbe virila knjiga "Čuda se događaju". Nismo pričale o njoj. Ponavljao nam se posao i koliko je važno isijavati pozitivno. Zbog kiše koja je počela otišle smo do mene doma. Nije moj tip, ona, ni za ljubljenje...inače...češće bi svirale
Čekale smo auto da je prebacim do njenog kvarta. Upalila nam mirisni štapić a ona je već štimala gitaru. Konačno smo u dvoglasju prvi put probale Zombie od Pretty reckless-a. Ljepše zvuči kad se sljube dva glasa. A tek devet. Toliko mi nedostaje klapa! Trebale bi vježbat češće. Sjetila se i glasa trećeg. Sve smo crne i mogle bi se zvati 3 BMW Black Magic Woman. Sutradan me zove da ćemo ipak biti samo dvije. Dovoljno čarolije.Treća već promovira svoj solo album iz snova. Tu čudima nije kraj.
U istom danu upoznala sam dvije Patricije sa J. Spremila se za prvu pravu djevojačku. Od moje Škorpijice Ticke. Od pevaljke do Pietasa bila je gita. Njoj smo dale krunu i čarobni štapić a mi ostale bile smo rogate, mamile i palile. Padale su maske, pogledi i plesni koraci, cuge u boji, loverdozeri. Od Australije do Austrije, od boy banda do boksaca i triatlonca. Brejkala sam u plavoj vintage haljinici kao Woopy Goldberg u redovnicama. Nosilo me. Sve se redalo u plesno zavodničke filmske kadrove s elementima nepredvidivog. "Kad ćeš me ugristi vražice?" Učinila sam to i zabila mu zube, nježno. Htijela sam tamo ostati. Zvao me vani. Pristala sam po najvećoj kiši. Sicevi su bili kožni, auto plavo, mi jasni u suradnji, glasni na vrhuncu. Zanimale su ga godine, prezime i broj. Mene samo godine i ime. Ouuuuu shit. 
Od mlađeg mlađe. Te su mi natalne karte najdraže. Po lokvama skakutajući slavodobitno sam napustla ring. Sanjala sam da sviram i da nitko to slušat ne može. Dižu se i odlaze. Probudila sam se mokra. Odsvirali smo jutarnji set, pasionirani piano pa forte duet. Tostirali smo si kruh i smislili repertoar dana, jelovnik i izlet.
Čuvstva su moćna, čula su sretna, čuda su posvuda.
Čemu čučat i čekat.
Life is short, live it.
Love is rare, grab it.
Anger is bad, let go of it.
Fear is a mind killer, face it.
Post je objavljen 19.03.2014. u 19:55 sati.