Prva nedjelja u ožujku ove godine za većinu je ljudi bila samo datum, dok je za Rijeku taj dan označio krunu petog godišnjeg doba – maškara. Na dan Međunarodne karnevalske povorke 10 100 sudionika u 117 karnevalskih grupa prodefiliralo je riječkim Korzom, umaskirano u kreativno šarenilo boja i oblika. Ono što je manje poznato jest da pripreme za povorku traju tokom cijele godine, da se u maske ulaže puno truda i promišljanja kreativnih šilica, novčanih sredstava te živaca. Ništa nije nastalo preko noći, kako se to možda čini na dan karnevala kada se sve šareni. Riječko nebo je prepoznalo važnost događaja, pa nas je ove godine poštedjelo kiše. Posjetioci su tako mogli vidjeti povorku u punom sjaju.
Proteklih sam godina u povorci sudjelovala u karnevalskoj skupini PSHG, svoje srednje škole, gdje je tradicija samostalno izraditi maske. Pa unatoč tome što nismo uvijek izgledali najsjajnije, svatko je znao koliko je truda uložio u svoje karnevalsko ruho. I ove su godine gimnazijalci sami skrojili maske "Susačkih mlikarica".
´GLE LAVA, ISPADNE MU GLAVA (REP)
Odlazak u drugi grad dodatno je potaknuo karnevalski duh, te sam ove godine u povorci sudjelovala kao član karnevalske skupine „Vežički kampaneli“. Uz velik trud i napor čelnih ljudi Kampanela, nekoliko dana prije u ruke smo dobili svoje maske. Tako smo od 80-ak „civila“ tu nedjelju svi postali „Kralj lavova“ . Ranom smo se zorom 2. ožujka okupili u kvartu bauljajući pospano oko alegorijskih kola (čitaj: garaža za hranu,piće i izvor muzike), čekajući svoj red na bojanje lica dok smo, još uvijek ležerno ispijali pića i privlačili pažnju prolaznika. Uskoro je došlo vrijeme za pokret pa smo laganim korakom, uz glasnu muziku i povremene zastoje stigli u grad vladajući cestom lišenom automobila. Iako bi na bilo koji drugi dan toliki hod predstavljao problem, uz alkohol, uzbuđenje i veselje, posljedice sam osjetila tek danima poslije. Susreti s drugim skupinama i interakcija sa slučajnim prolaznicima, daju još veću čar posebnom danu. Osmjesi djece koja sramežljivo gledaju u nas i duh neznanaca koji su nam užem spustili zdjelu fritula sa prozora zgrade bude ponos i osjećaj pripadnosti, a nude i odmak od ponekad depresivne svakodnevice, bijeg u neki drugi svijet, u nekoj drugoj koži. Do kraja povorke brinulo nas je samo – hoće li nam lavlji repovi otpasti . U svakom pojedinom trenutku trajanja povorke,na svakoj od 5 pozornica, iscrpljivali smo svu svoju snagu, euforično plešući, mašući, ispijajući nebrojene čaše vina. Kraj povorke, ipak, ne znači i kraj zabave. Baš suprotno – zabava se nastavlja dok noge služe.
(početak karnevalske rute)
( na samom ulasku u centar grada )
GLAS NARODA
Unatoč opisanom hedonističkom aspektu povorka u sebi krije mnogo više. Od samih je početaka karneval u Rijeci poznat kao kritičar društvene stvarnosti obavijen velom humora i satire. Tako je nerijetko vidjeti goleme glave omraženih političara na alegorijskim kolima, karikature koje predstavljaju viđenje elite kroz oči „običnih“ ljudi. Na taj se dan, kroz parodizaciju i grotesku, ismijava ono što zapravo ljude boli i tišti te pritom nitko nije pošteđen. Rijeka tako podiže srednji prst svoj negativi, uz vječni moto : KREPAT, MA NE MOLAT!
(Referendum???)
(Nadan Vidošević iza rešetaka)
Vidimo se na Riječkom karnevalu 2015.!
*autor 5. fotografije : Jure Dundović
autor ostalih fotografija : Denis Flego