Podnaslov: Kako ime jednog jadnog zagrebačkog kvarta može postati
psihološko-socijalno-kulturalno i, naposljetku, nadasve
političko pitanje
Sve bih najvjerovatnije odšutjela, po starom hrvatskom običaju, da mi nije došlo doslovno do ulaznih vrata – a kad se osjećam ugrožena kod ulaza u svoj vlastiti dom, aktivira mi se moje drugo Ja, čija je glavna deviza : No pasaran.
Najme, kaj!
Predsjednica Vijeća mjesnog odbora dr. Ante Starčević Marija Jelavić, zatražila je promjenu imena Mjesni odbor „ dr. Ante Starčević“ u Mjesni odbor „ Voltino“.
Za one koji ne znaju, navedeni mjesni odbor jedan je od deset mjesnih odbora Gradske četvrti – Trešnjevka sjever, i tu živi nešto preko šest i pol tisuća stanovnika, od kojih sam jedna i ja.
Dio područje tog mjesnog odbora čini doista Voltino naselje, ali najmanje trećina stanovnika ne živi u Voltinom naselju, pa ni ja, i novo ime ne bi odgovaralo stanju na terenu – i to je prvi veliki razlog zašto predloženo novo ime nije adekvatno.
S obzirom da nije bilo ni referenduma niti bilo kojeg drugog načina ispitivanja mišljenja stanovnika koji žive na području ovog mjesnog odbora o mijenjanju imena Mjesnog odbora, zanimljivo je obrazloženja predsjednice Jelavić, koje se moglo pročitati na jednom portalu.
Ona je, naime, izjavila da je do ideje o promjeni imena došlo u razgovorima s građanima, a u sklopu predizborne kampanje za prošle izbore.
Tu se već naziru prvi problemi.
Navedena gospođa članica je SDP-ove koalicije, kao i četiri od sedam članova Mjesnog odbora. Je li ovakav uspjeh SDP-a na lokalnim izborima na području našeg Mjesnog odbora rezultat toga što se radi o radničkom naselju koje je „hranio gigant Rade Končar“ kako se izrazila gospođa, pa se valjda radnici i njihovi potomci zahvaljuju „svojoj“ stranci.
Nažalost, ne.
Radnici i njihovi potomci žive u Pupinovom naselju i brojnim privatnim obiteljskim kućama, a Voltino naselje je građeno, ne isključivo, ali pretežno za niži personal JNA i milicije.
Iako sam rođena i odrasla u kvartu, gore navedene činjenice postala sam svjesna tek devedesetih godina, kad su mi susjedi objašnjavali zašto u Voltinom naselju ima toliko praznih stanova.
Ono što svi znamo je činjenica da su obnašatelji dužnosti u navedenim službama, u nesrazmjernom odnosu prema njihovom broju u ukupnoj populaciji Zagreba ( jer sada govorimo o Zagrebu), bili pripadnici srpske manjine kao i pojedinci koji su se izjašnjavali kao Jugoslaveni. I činjenica je da dio njih sebe nikako nije mogao zamisliti kao državljane Republike Hrvatske – pa su se iselili, što u Krajinu što u Srbiju.
No, veći dio njihovih rođaka, susjeda, kolega sa posla – ostao je u Voltinom naselju, redovno idu na glasanje ( za razliku od mene i sličnih meni kojima su se smučili svi političari, i slijeva i s desna).
To je glavni razlog zašto SDP na području Mjesnog odbora „ dr. Ante Starčević“ u pravilu dobiva najviše glasova.
Drugi, manje važan razlog su ljudi koji su bili, zbog raznoraznih razloga, ne samo članovi SKH, nego i aktivisti partije u pravom smislu te riječi.
Jedna od takvih partijskih aktivista, od rane mladosti ( jer sad ima oko 60-tak godina) bila je i već spomenuta gospođa Marija.
Gospođa stanuje u mojem bliskom susjedstvu, ali se nismo poznavale. Od početka punoljetnosti gospođu, tadašnju gospođicu, viđala sam uglavnom na biračkim mjestima – bivala je članicom biračkih odbora baš na svim izborima. Kako u vrijeme Jugoslavije, tako i od prvih slobodnih izbora, sve do današnjih dana. Bila je, i ostala, tipična partijska aktivistica, koja je svoj aktivizam, kao što je red i običaj, sasvim lijepo naplaćivala, i još uvijek ga naplaćuje.
I sad, ako odlučimo vjerovati gospođi Mariji da ideja o promjeni imena Mjesnog odbora nije originalno njezina ideja, već da su je izrekli na skupovima SDP-a njihovi glasači, jednostavno se moramo zapitati što te ljude, 2011.godine , nakon loše vladavine HDZ-a, u vrijeme zahuktavanja velike ekonomske i općedruštvene krize, u stvari zaista muči, što to oni traže da „njihovi“ političari poduzmu kako bi njih, svoje glasače, usrećili.
Njima je najveći problem ime Oca domovine. Takvi su to ljudi. Za naš osobni mir, sreću i svekoliko zadovoljstvo maknite ime Ante Starčevića, i naši glasovi su vam osigurani. A gospođi Mariji su želje birača najvažnije, naročito ako im se želje podudaraju.
Ljudi dragi, hoćete li nas već jednom pustiti na miru??!!
Osobno, meni je sasvim svejedno kako se moj Mjesni odbor zove – može biti Mjesni odbor Clinta Eastwooda, može biti Mjesni odbor Harryja Pottera ili Crvenkapice, mada bih, u stvari, najviše voljela kad bi se zvao Mjesni odbor besplatne struje i besplatnih komunalija.
Ali to, nažalost, nitko ne nudi.
No, stvar se dalje zahuktava.
Naime, spomenuta gospođica udala se za brata Davora Jelavića, također partijskog aktivista od rane mladosti, ekonomista koji je studirao uz rad ( sasvim specifičan sistem visokoškolskog obrazovanja za određene ljude), dugogodišnje prve ruke nenadmašnog i nenadmašivog gradonačelnika na funkciji Pročelnika Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet ( bože dragi, koje je taj imao ovlasti), sadašnjeg penzionera i Uskokovog osumnjičenika, ali i aktualnog vanjskog koordinatora legalizacije bespravne gradnje u Zagrebu – jer, kao što je vrlo dobro poznato, teško je živjeti samo od mirovine, a gospodin očigledno, bar po Uskoku, ako i ima nešto protiv Ante Starčevića, nema ništa protiv “ starčevića“ u platnom prometu, baš kao ni njegova šogorica.
Čak mi je u jednom trenutku palo na pamet da je gospođa Marija problematiziranjem imena Mjesnog odbora na neki način željela popraviti obiteljski imidž, ali mislim da nije stvar u tome.
Nažalost, stvar je puno, puno ozbiljnija.
Naime - izbori svih vrsta ubrzano se približavaju, a rezultati vladajuće koalicije su porazni po mišljenju svih, i doma i u inozemstvu. Kako sad motivirati birače da ponovo glasaju za SDP , kad nijedno obećanje nisu ostvarili i kad vlada veliko nezadovoljstvo i kod njihovih najvjernijih birača.
Da sam ja na njihovom mjestu najvjerovatnije bih i ja posegnula, par mjeseci prije izbora, za jedinom stvari koja je još ostala i koja, ali baš uvijek, upali – igranje na kartu međunacionalnih podjela, međustranačkih animoziteta i, općenito, velike podijeljenosti unutar društva.
Zahtjev za promjenom imena Mjesnog odbora „ dr. Ante Starčević“
treba gledati upravo u tom svjetlu, jer to jedino ima nekog smisla.
Ako sam u pravu, a u pravu sam vrlo često (tko ne vjeruje neka pročita moju prognozu za ovu godinu ili bilo što drugo vezano uz prognoze od 2009. godine), onda ćemo se, sljedećih mjeseci, još naslušati ovakvih ili sličnih ideja.
Tužno je, da ne može biti tužnije.
Post je objavljen 18.03.2014. u 02:52 sati.