Pregled posta

WASHINGTON TJERA PUTINA U RAT PROTIV ZAPADA

Hrvatski književnik i pravaš, starčevićanski stekliš Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 13. lipanj 1873. - Zagreb, 17. ožujak 1914.)


Predsjednik vlade Republike Hrvatske, i Socijaldemokratske partije, Zoran Milanović, koja predvodi vladajuću koaliciju s kontroverznom Vesnom Pusić, posjetio je britanski Dominion Australiju, i Novu Prekomorsku zemlju koja se na engleskom zove New Zealand i nalazi se u Pacifičkom oceanu na drugom kraju svijeta, gledajući iz kuta Hrvatske; prilikom navedenog posjeta Milanović se susreo i s manjim dijelom hrvatskih iseljenika, tako se na vlastiti zahtjev susreo u Australiji s poznatim slikarom svjetskoga glasa i hrvatskoga podrijetla, Charlesom Billichem, koji je rođen u Lovranu pod imenom Karlo Bilić, i bio politički zatvorenik savjesti u komunističkoj Jugoslaviji, i, nakon puštanja iz zatvora na intervenciju Međunarodnog odbora Crvenog križa, emigrirao daleko od Titovih partizana, udbaša i dželata, na drugi kraj svijeta, što dalje od jugoslavenske tiranije nad Hrvatima.

Kao poznati australijski slikar Charles Billich svoja je djela izlagao u sjedištu međunarodne organizacije Ujedinjeni narodi na otoku Manhattanu u gradu New Yorku, zatim, u Rimu, Hong Kongu, Pekingu, Melbourneu, Sydneyu, Zagrebu, Lovranu i drugdje.

Slikao je ciklus posvećen hrvatskim znanstvenicima, izumiteljima i povijesnim veličinama poput Ruđera Boškovića i Fausta Vrančića, Slavoljuba Penkale, i Nikole Tesle, ali i moralnoj vertikali hrvatskog naroda bl. Alojziju Stepincu i papama Ivanu Pavlu II i Benediktu XVI, međutim, naslikao je u ulju na platnu i jednu kontroverznu povijesnu ličnost, i to samozvanog „maršala“ Tita, glavnog zapovjednika partizanske, komunističke, jugoslavenske vojske, i svoje je remek-djelo ponosno i osobno pokazao upravo ateističkom čelniku Hrvatske, Zoranu Milanoviću, čiji je masovni ubojica Tito uzor, i koji je bio znatiželjan da pogleda umjetničke slike svjetskoga majstora Charlesa Karla Bilića, Hrvata u dalekoj Australiji koji svoju Domovine iz koje je izgnan nikada nije zaboravio, kao ni one koji su njegovu Domovinu Hrvatsku tlačili i ubijali. Njegova slika o Titu-vampiru svjedoči o tome, na čast i diku hrvatskog naroda.



Jugoslavenski predsjednik, vođa partizana u Drugom svjetskom ratu na području bivše Jugoslavije, i šef Komunističke partije Jugoslavije, maršal Tito, u ulju na platnu, i oku svjetski poznatoga slikara hrvatskog podrijetla iz Australije, Charlesa Billicha

Što se tiče ostalog dijela posjeta, šef hrvatske vlade dočekan je s povicima i transparentima „Udbo-Mafia“, i „Milanoviću, mi nismo tvoji Jugoslaveni nego slobodni Hrvati“ te nacionalnim pozdravom „Za dom spremni“.

Prosvjednika u Australiji na premijerovoj ruti nije bilo puno, oko dvadesetak, ali su njihove poruke o tome da je predsjednik vlade RH nepoželjan u zajednici hrvatskih iseljenika i emigraciji u Australiji mediji prenijeli u cijeli svijet, kao da ih je bilo pola milijuna prosvjednika. Zoran Milanović je sve to komentirao kao izraz prava na vlastito mišljenje, i izrekao i svoje vlastito mišljenje, kazavši da Hrvati u Australiji previše žive u prošlosti. Blago Republici Hrvatskoj koja živi s uspomenom na maršala Tita u sadašnjosti i budućnosti. Organizatori prosvjeda su bili oni koji su ostali uvijek vjerni Dobroslavu Paragi, jer je jedino stekliš u stanju nešto zamisliti što je dobro za Hrvatsku, i zamišljeno realizirati, dok su svi drugi u pravilu anacionalni i nevjernici iako misle da su Hrvati, i veliki vjernici i katolici (kao da se Hrvati sastoje samo od katolika). Treba samo pogledati što su napravili hrvatski branitelji iz organizacije Stožera za obranu hrvatskog Vukovara: u proljeće 2013. uspjeli su organizirati velike demonstracije na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića, na koje se odazvalo čak 60 tisuća prosvjednika, ali svoj cilj da se ukine uvođenje srpske ćirilice u gradu Vukovaru nisu uspjeli postići – nema realizacije, a inače s manje od 60 tisuća prosvjednika na Majdanu su Ukrajinci iz svojih „Banskih dvora“ najurili eks-komunističkoga predsjednika Janukoviča koji je demokratski izabran isto kao i Zoran Milanović, i s vlasti u oporbu sprašili njegovu vladajuću stranku i koaliciju. Hrvatski prosvjednici svoju ulogu u prosvjedima shvaćaju doslovno, dakle, oni prosvjeduju, kažu o vlastodršcima što misle, i nakon toga se vrate doma, usput svrate na luk i ćevape, i nakon povratka s prosvjeda na kauču kod kuće opet psuju, kritiziraju i osuđuju iste one vlastodršce zbog kojih su netom došli s prosvjeda, ali nikada neće nevaljale vladare rušiti na ulici s vlasti, jer su previše kulturni i obzirni prema svojim tlačiteljima koji im piju krv kao neki SF-vampiri. Zato će narod zbog svoje kulture ostati ne samo bez vlastite države, nego i bez glave, jer ne želi prosvjedovati kao Ukrajinci koji su prosvjedovali sve dok bandu nisu skinuli s vlasti, a raspoloženi su bandite vješati o ulične svjetiljke na glavnom kijevskom trgu Majdanu, koji je sada postao svjetski poznat, a inače se zove Trg slobode. I mi imamo svoj trg slobode koji se zove Trg maršala Tita, nazvan po oslobodiocu Hrvata. Da njega nije bilo Hrvati nikada u svojoj povijesti ne bi bili istinski slobodni, jer je 'TITO' pola milijuna hrvatskih duša oslobodio tereta njihova fizička tijela, i poslao ih u astralnom obliku Balkan-Expressom na drugi svijet.

„Dok je srca bit će Croatije“ (A. G. Matoš)

Na 100. obljetnicu smrti i početka vječnoga života pravaškog stekliša i hrvatskog pjesnika Antuna Gustava Matoša je predsjednik Hrvatske stranke prava 1861., g. Dobroslav Paraga položio vijenac na grobu i dan-danas u hrvatskom narodu popularnoga Gustla na zagrebačkom Mirogoju, koji je izrekao nekima teško podnošljivu istinu da samo pravaška ideologija zastupa domaću politiku, dok ostale političke opcije zastupaju strane ideologije i slijede stranu politiku i diktat iz inozemstva; Gustl je također izrekao na prijelazu iz 19. u 20. st. sjajan zaključak, da, naime, u Hrvatskoj nema toliko štrika koliko ima Juda. Početkom 21. stoljeća promatrač zbilje u Republici Hrvatskoj može samo potvrditi da u Hrvatskoj ima među Hrvatima toliko izdajnika, da niti tvornica štrika ne bi mogla zadovoljiti potrebu za vješanjem toliko velikoga broja otuđenih.

Krim se odvojio od matice zemlje, i priključio se matici zemlji

… Tako nekako bismo mogli nazvati situaciju koja se kuhala u Ukrajini i na Krimskom poluotoku, otkad je s vlasti srušen legalni i legitimni, demokratski izabrani, ukrajinski predsjednik Janukovič, i na vlast došla šarolika oporba, od građanskih i pro-europskih do nacionalističkih snaga preko tehno-menadžersko-tajkunske struje do stranaka desnoga centra, i radikalnih desničara iz tzv. Desnog sektora koji u Moskvi zovu „neonacistima“, dok u Bruxellesu o njemu mudro šute iako inače kao na tekućoj traci osuđuje „nacionaliste“ često ih etiketirajući „neofašistima“, što naravno nema veze s mozgom. (Bruxelles sve domoljube u Europi etiketira „nacionalistima“ i „fašistima“, kako bi spriječio jačanje nacionalnih država u EU, i pojačao centralizaciju, i dominaciju autoritarne Europske komisije koja manijakalno određuje čak i koji broj gaća građani EU imaju nositi, što svjedoči o ludosti i idijotizmu u Europskoj uniji.)

Prilikom predstavljanja nove vlade na Majdanu, gdje je okupljenom revolucionarnom narodu svoju vladu predstavio njen privremeni i prijelazni mandatar, tehno-menadžer Arsenije Jacenjuk, iz publike mu je poručeno da je on slijedeći koji će dobiti metak u čelo. Drugim riječima, lokomotiva revolucije ide dalje – kako je tiranin i diktator Staljin volio reći.

Revolucija u Ukrajini, koju su Amerikanci platili 5 milijardi U.S.$, ima zadatak da Rusiju izazove na sukob sa Zapadom, i to ne samo na diplomatski sukob, nego ako treba i na Treći svjetski rat. Zapad će toliko dugo vršiti pritisak na ruskoga predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina sve dok on ne krene iz slijepe ulice u rat kao jedini način da prereže Damaklov mač koji visi nad Rusijom, i s kojim nad njom maše Washington koji je postao najveća prijetnja svjetskome miru. (Otkad se raspao totalitarni SSSR, Liberalni Zapad sustavno američkim vojnim bazama na granicama prema Ruskoj Federaciji u bivšim sovjetskim republikama steže obruč oko Rusije; tako i Ukrajina treba postati „sanitarni kordon“ prema Rusiji, a američke rakete tisuću kilometara bliže Moskvi.)



Revolucija u Ukrajini 2014. godine: Obračun s ostatcima totalitarnog komunizma.

Podsjetimo se, liberalni Zapad je u kolovozu i rujnu 2013. pokušao izazvati rat protiv Sirije, kao prvi korak ka ratu protiv Irana što bi dovelo do Trećeg svjetskog rata. Papa Franjo i ruski predsjednik Putin to su spriječili diplomatskim akcijama, ali sad je Zapad uspio Putina iznenaditi za vrijeme zimskih olympijskih igara 2014. u ruskom Sočiju, (tko nakon Ukrajinske krize još pamti zimsku Olympijadu u Sočiju koja je bila prije mjesec dana?), i stavio svoje šape na Ukrajinu. To si Putin nije dozvolio, i uzvratio žestokim šamarom o obraz Zapada, uzevši Krim pod svoje, jer se na Krimskom poluotoku nalazi ruska vojno-pomorska baza koja je životno važna za Rusiju kao odskočna daska do Sredozemlja i vojne baze u Siriji; uz to je dugoročni ugovor o stacioniranju ruske vojske na Krimu s Rusijom potpisao i tako produljio ukrajinski predsjednik Janukovič čije odluke oporba koja je u državnom udaru došla na vlast ionako osporava; po tom bilateralnom ugovoru između Kijeva i Moskve Rusija ima pravo na Krimu držati 25 tisuća svojih vojnika i vojnu tehniku, oružje i sve što jednoj vojsci treba, i svoju ratnu mornaricu odnosno Crnomorsku flotu; drugim riječima, Rusij auopće nije izvršila invaziju na Krim, i okupaciju tog poluotoka, kako je Zapadni liberalni tisak histerično prenosio laž.





Na fotografiji Zamjenica ministra vanjskih poslova (Državnog tajnika u State Departmentu) Sjedinjenih Američkih Država, Johna Kerrya, Victoria Nuland, koja je u tel. razgovoru s am. veleposlanikom u Kijevu izjavila "Fuck EU", u društvu ukrajinske oporbe koja je na vlast došla u državnom udaru i revoluciji; s lijeve strane vođa desnice Oleg Tjahnibok, u sredini vođa proeuropskog političkog centra i bivši svjetski prvak u boxu, Vitalij Kličko, i s desne strane oportunist Arsenije Jacenjuk, vođa tehno-menadžerske struje



Jedan od vođa ukrajinske oporbe, Arsenije Jacenjuk, prvi izbor State Departmenta za novog prijelaznog ukrajinskog premijera, pozdravlja fašističkim pozdravom (cilj opravdava sva sredstva?)



Povjerenica za vanjske poslove EU, Catherine Ashton, postavljena na tu dužnost od strane masonske Bilderberg-organizacije, u društvu vođe ukrajinske desnice, Olega Tjahniboka. EU žestoko osuđuje nacionalizam?

Novi (nedemokratski) režim u Kijevu, koji je marioneta Washingtona, od samog početka provocira Moskvu, a počelo je tako da je jedan dan nakon rušenja predsjednika Janukoviča ukrajinski parlament ukinuo ruski jezik kao jedan od dva službena jezika u Ukrajini, i to u jeci najveće socijalne i gospodarske krize u Ukrajini koju su bivši komunisti, koje je od vremena ukrajinske nezavisnosti podržavao Liberalni Zapad, opljačkali, i koja je tajkunizirana u korist uskog sloja bogataša vezanih za bivšu vladajuću monopolističku komunističku partiju i komunističku tajnu službu iz vremena bivšeg Sovjetskog Saveza. Iako je prosvjed protiv Janukoviča i njegove oligarhije bio usmjeren upravo protiv tajkunske oligarhije, na čelo vlasti je instaliran predstavnik tajkunske oligarhije Arsenije Jacenjuk, bivši ministar u ukrajinskoj vladi, i guverner narodne banke u Kijevu, plaćenik Georga Sorosa koji je čovjek Wall Streeta. Prva mjera koju je Jacenjuk šibao kroz pučistički i revolucionarni parlament je bila vezivanje Ukrajine za MMF, i smanjenje mirovina za 50 posto, s otprilike 150 eura prosječne mirovine na iznos od 75 EUR, preračunato s ukrajinske valute; naime, to je zahtjev Međunarodnog monetarnog fonda za pružanje „pomoći“ posrnulom ukrajinskom gospodarstvu; to se zove „strukturalne reforme“, a u stvarnosti to znači štrik oko vrata ukrajinskog naroda.

Zapad je Putina u Ukrajinskoj krizi potpuno izigrao, jer se nije držao dogovora koji je EU sklopila kao samozvani posrednik između oporbe i predsjednika Janukoviča; naime, taj dogovor je predviđao mirnu i demokratsku tranziciju vlasti do kraja 2014. i raspisivanje prijevremenih parlamentarnih i predsjedničkih izbora krajem 2014. godine. Umjesto toga je sutradan po potpisivanju sporazuma predsjednik Janukovič pod prijetnjom smrti pobjegao na istok Ukrajine, a odatle u Rusiju gdje se sklonio na sigurno, i od Moskve dobio politički azil kao i Edward Snowden koji je 2013. razotkrio aferu orwellovskih razmjera masovnog prisluškivanja svijeta od strane američke obavještajne agencije N.S.A. (Protjerani Janukovič je na tiskovnoj konferencije objavio da se uskoro vraća u Kijev, i vjerojatno je pri tome mislio na ruskim tenkovima, jer kako drukčije.)



Kao odgovor na državni udar u Kijevu koji je organizirao Zapad zato što je predsjednik Janukovič odbio potpisati trgovački sporazum s EU o pridruživanju i početku pregovora o članstvu Ukrajine u Europskoj uniji, i prihvatio rusku financijsku pomoć od 15 milijardi US$ u odnosu prema 1 milijarde koliko je nudio Bruxelles za „restrukturiranje ukrajinskoga gospodarstva“, odnosno „prilagodbu“ ukrajinskog tržišta tržištu EU, Putin je za ruske dugoročne interese osigurao Krim gdje su proruski aktivisti po uzoru na one u Kijevu izvršili puč, i preuzeli vlast u glavnom gradu Krima, Simferopol, gdje se nalazi parlament autonomne republike Krim. Do tada je Liberalni Zapad podržavao bivšeg komunista Janukoviča protiv ukrajinske demokratske oporbe čiju je čelnicu i bivšu premijerku Juliju Timošenko predsjednik Janukovič s pravom držao u zatvoru zbog zlouporabe položaja i ovlasti, a njoj nije bilo teško plaćati odvjetnike i obranu na sudu, s obzirom da raspolaže bogatstvom u vrijednosti od preko 200 milijuna dolara, sve stečeno po zakonu devedesetih godina za vrijeme pretvorbe i privatizacije u Ukrajini nakon raspada Sovjetskog Saveza i proglašenja ukrajinske nezavisnosti.

Kao odgovor na sve to si je Putin uzeo Krim koji je u ruke ruskog medvjeda pao kao „zrela kruška“, kako su separatizam i nezavisnost Krima od Ukrajine s oduševljenjem nazvali ruski mediji. EU i USA na to uzvraćaju poznatom prvom i posljednjom mjerom pred svjetski rat – ekonomskim sankcijama protiv Rusije – kao što su S.A.D. proglasile ubitačne sankcije protiv Japana tridesetih godina, deset godina pred japanski napad na Pearl Harbor (sankcije su Japan pogodile zbog sankcija na naftu i protiv japanskoga gospodarstva, što je značilo omču oko vrata Japanu, tako da se Japancima rat protiv Amerikanaca činio kao jedino rješenje i izlaz iz slijepe ulice). Washington je pak samo čekao da Japan napadne kako bi mogao uzvratiti punom mjerom, čak naravno i više od toga.

Odluka Krimskog parlamenta o nezavisnosti, i narodni referendum o priključenju Republike Krim Ruskoj Federaciji je u skladu s međunarodnim pravom, što je definirao međunarodni sud nakon proglašenja nezavisnosti Republike Kosovo od Srbije. Krimski referendum Zapad ne priznaje iako je priznao kosovski referendum, i priznati će škotski referendum o odcjepljenju od Londona, odnosno Engleske i Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije, koji slijedi u rujnu 2014. godine.

Situacija s Krimom je, inače, potpuno drukčija nego s tzv. Krajinom u Hrvatskoj, odnosno sa separatističkom samoproglašenom 'SAO Krajinom' odnosno tzv. Republikom Srpskom Krajinom ('RSK'), jer kao prvo, Krim je prije 1954. bio u sastavu Rusije kada je čelnik sovjetske komunističke partije Nikita Hruščov Krim izuzeo od Rusije, i poklonio Krimski poluotok „bratskoj Ukrajini“, s tim da su neki istočni dijelovi, i to izrazito plodni dijelovi Ukrajine odcijepljeni i pripojeni pak Rusiji; pored toga je Krim imao u vrijeme socijalizma status autonomne republike unutar Ukrajine nakon što je pripojen Ukrajini, i imao je svoj parlament i svoju izvršnu vlast za razliku od situacije s pobunjenim Srbima, jer prije srpskog oružanog ustanka od 17. kolovoza 1990. protiv Republike Hrvatske nije postojao autonomni srpski teritorij na političkom teritoriju Hrvatske u sklopu Jugoslavije, niti srpski parlament, niti je ikada u povijesti prije toga postojao nekakav srpski teritorij na području hrvatskih zemalja. Pobunjeni Srbi nakon pobune uz pomoć Beograda koji je pobunu poticao formiraju u Kninu vlastiti samoproglašeni parlament, biraju svog „predsjednika“, i održavaju referendum o odcjepljenju od Hrvatske, koji nije bio u skladu s međunarodnim pravom, jer odcijepiti se, i to samo na osnovi demokratskog referenduma, može samo autonomni ili samostalni teritorij koji je postojao prije separatističkog pokreta i početka pobune. U slučaju Krima se referendum po međunarodnom pravu nije trebao održati u cijeloj Ukrajini nego samo na Krimu, jer da je u cijeloj Ukrajini nikada odcjepljenje Krima od Ukrajine ne bi moglo biti provedeno i izvršeno; isto tako se referendum o škotskoj nezavisnosti neće održati na području cijele Velike Britanije nego samo u Škotskoj. Kosovo je već imalo autonomni status u sklopu bivše SFRJ i po jugoslavenskom Ustavu iz 1974. je svaka republika i autonomna pokrajina sa statusom republike, a što je Kosovo imalo sa svojim glasom u Predsjedništvu SFRJ, imala pravo na samoodređenje do odcjepljenja od SFR Jugoslavije, tako i Kosovo. Tzv. RSK sa sjedištem u pobunjenom Kninu, gdje se nalazilo četničko uporište u RH, nije ispunjavalo međunarodne kriterije, i stoga je UN taj teritorij i tretirao kao okupirani teritorij, sve dok nije oslobođen u Oluji 1995. godine, a pobunjeni Srbi pobjegli svom 'voždu' Slobodanu Miloševiću, a hrvatski predsjednik Franjo Tuđman sve pobunjene Srbe abolirao (pomilovao), kako je to Zapad od njega i tražio, i 10 godina mučio generala Antu Gotovinu pred međunarodnim sudom u Haagu, iako je znao da nije bilo etničkog čišćenja nad Srbima, nego obratno.

Nakon odcjepljenja Krima slobodno se može i istočni Srijem i Zemun odcijepiti od Srbije i vratiti matici zemlji Hrvatskoj kojoj je oteta od Komunističke partije Hrvatske i poklonjena „bratskoj Srbiji“, naravno, bez referenduma na kojemu se Hrvate nije pitalo što misle o toj zamisli boljševičkih mozgova.

U istočnim i jugo-istočnim dijelovima Ukrajine s brojnom, milijunskom ruskom manjinom je nova vlast u Kijevu postavila za upravitelje dvojicu omraženih tajkuna, i tako, uz ukidanje ruskog jezika kao jednog od dva službenih jezika u Ukrajini dodatno provocira Moskvu, i prosvjedima destabilizira taj dio svoje zemlje uz čiju je istočnu granicu Putin grupirao svoju zapadnu armiju, tako da se može dogoditi da će Zapad isprovocirati podjelu Ukrajine ako ruska vojska zauzme istočni dio Ukrajine kao odgovor na krađu cijele Ukrajine od strane Zapada, jer ako EU misli priključiti Ukrajinu sebi, onda Rusija ima pravo također priključiti Ukrajinu sebi, ili onaj dio koji drži da joj je bitan, a to je istočna Ukrajina s tvornicama oružja u ruskom vlasništvu, s prirodnim resursima, i s povijesnim glavnim ukrajinskim gradom Harkovom u kojemu je u Drugom svjetskom ratu boravila hrvatska legija („369. pojačana hrvatska pješačka pukovnija) na putu za Staljingrad 1942. godine, u sklopu borbe protiv boljševizma na Istočnom frontu tijekom njemačke Operacije Barbarossa; hrvatsko ratno zrakoplovstvo sudjelovalo je u njemačkoj operaciji osvajanja Krimskog poluotoka i sovjetske baze ratne mornarice i utvrde u Sevastopolu 1942. godine, koja je zajedno sa sovjetskim ratnim brodovima bio meta ratne mornarice Nezavisne Države Hrvatske.

Angloameričkoj osovini uspjelo je po drugi puta unutar 100 godina zabiti klin u odnose između Rusije i Njemačke iako obje zemlje veže više od 20 tisuća gospodarskih ugovora, i kancelarka Angela Merkel dokazala se kao vjerna marioneta Bijele kuće, isto kao i ukrajinski pučistički premijer Jacenjuk, tako da Njemačka po treći puta u svojoj povijesti sudjeluje kao suorganizator svjetskog rata.

Svijet od Trećeg svjetskog rata može spasiti samo čudo Božje, jer ljudi su zakazali. Papa Franjo je tijekom Ukrajinske krize opet pozvao katolike i sve ljude dobre volje na molitvu za svjetski mir kao i za vrijeme Sirijske krize, a hoće li opet uspjeti ovisi o svima, a teško je održati mir kada su duše većine ljudi u raspadu, onečišćene mržnjom i prijezirom, osuđivanjem i ogovaranjem, ljubomorom i ljutnjom i bijesom te „ubojstvom ljubavi“, što abortusom, što ubijanjem ljubavi u bračnom drugu, i doslovnim ubojstvima, razvratništvom i bludom koji se širi s Liberalnog Zapada gdje ima najviše ljudi raspadnutih duša, većinom bivših kršćana i (borbenih) ateista.

CBK


Post je objavljen 17.03.2014. u 17:21 sati.