Kad Suton poželi sresti Zoru, ljudi potrošenog pamćenja ne znaju mi pokazati put. Pitala sam danas ljude na trgu ptica, gdje se ljube Suton i Zora pa u ritmu neizrečenih pitanja odlelujala sam dalje.
Davna vremenska prašina me vodila, dok sam za njom hodala između tezgi gdje se nudilo svašta: umovi, mržnja, voće, ‘ljubav’, tuga, paprika, sreća, paradajz, radost, grožđe, zavist, strah, lubenice, sram, neugoda, nelagoda, poniženje, ponos.
Iz zlatne tišine, iz te nijeme buke, ugledah dvoje traženih, Sutona i Zoru, ugledah ih u mojim mislima, poželjeh staviti pred svoja vrata znak dubine, da ljudi prepoznaju kome dolaze… ništa se nije dogodilo... inspiracija se zavukla u kut, šuti i gleda me čudnim očima, pokazujući mi je zrcalo.
Opet sam iz srca lomila najoštriji komad leda i u pijesku počela pisati tvoje ime, tama se polako penjala uz zid do mog balkona kao sjena kliznula u sobu i zauzela svoje mjesto pored inspiracije.
Bojim se da ću se probuditi jednog jutra, sjetiti se sna u bijelom i u novinama pročitati tvoje ime, to će biti trenutak kad će Suton poljubiti Zoru, sjediniti se s njom i odnijeti tvoju dušu.
Iza mirnog čela nemirne misli, jer ''najtamnije i najbolnije je pred svitanje''.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-83-8 kod NSK RH
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.