Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je na nekom predavanju. Predložio je da se nađemo u VVB-u kada predavanje bude gotovo.
– Kako ću znati da je predavanje gotovo?
– Nazvat ću te kad svršimo.
Čim sam prekinuo razgovor s njim, nazvala me je Jelena. Rekla je da je nakratko u Zagrebu i da bi me voljela vidjeti.
Našli smo se na Trgu bana Jelačića.
Kada se Nenad javio, pozdravio sam se s Jelenom i otišao u VVB.
– O čemu je bilo predavanje?
– O promijenjenoj paradigmi. Oduvijek su ljudi htjeli biti sretni i čeznuli su za vrlinama, a danas žele uživati i postići uspjeh. Namjesto života za istinsku sreću i ostvarenje talenata, želi se postići užitak pod svaku cijenu i uspjeh pod svaku cijenu.
– Dobro. Bio sam s Jelenom...
– Ljudi više ne izgrađuju sebe, nego styling i image.
– Dobro, de! Jelena me nazvala da je u...
– Više nije bitan odgoj, nego se stvara mentalitet investicija i nije bitna kvaliteta, nego se stavlja naglasak na marketing.
– Jelena i ja smo zajedno volontirali na Plavom telefonu. Ona je zapravo...
– Ljudima je nekada pravda bila ideal i utočište, danas postaje nevažna jer se ljudi uzdaju u odvjetničke timove. Ista stvar je u politici. Nastojanje oko općeg dobra, zamijenila je paradigma nasrtljivih lobija.
– Udala se za mog najboljeg prijatelja...
– Kojeg? Ja sam mislio da sam ti ja...
– Jesi sada, Nenade. Ali, ona se udala prije skoro dvadeset godina.
– No svakako, na predavanju su napomenuli da je promijenjena paradigma mentalitet informacije u medijima zamijenio mentalitet senzacionalizma. Vjerske zajednice su zamijenjene fan klubovima i radost više nije povod za slavlje, nego ljudi misle da će biti radosni ako slave.
– Ja sam s Jelenom bio sretan maloprije dok nisi nazvao. Igrali smo jednu igru.
– Kakvu igru?
– Budući da smo sjedili na trgu na onom zidiću, na komadiću papira sam napisao riječ TRG, a onda smo nastavljali niz tako da smo stvarali novu riječ mijenjajući po jedno slovo. Usput smo komentirali, šalili se i bili smo sretni. A onda si ti nazvao.
– Rekao si mi da te nazovem kad svršim.
– Ma znam... I Jelena je morala ići. A baš smo se super igrali.
– Meni igra zvuči glupo i čini mi se da se ne može baš dugo igrati.
Da bih ga razuvjerio, izvadio sam papirić na kojemu smo pisali i pročitao sam mu sve riječi.
– TRG
TRI
TRK
KRK
BRK
BIK
BOK
BOG
BOL
BOD
ROD
ROJ
ROK
RAK
RAJ
RAD
SAD
JAD
PAD
PAR
PIR
MIR
MIG
MAG
MAJ
MOJ
MOĆ
MOT
MIT
MAT
MAK
TAK
LAK
JAK
PAK
PAT
RAT
TAT
BAT
BAS
BIS
BIT
HIT
KIT
RIT
RIM
ROM
SOM
SOK
SOL
GOL
FOL
FIL
TIL
TIK
TIP
TOP
POP
PUP
PUT
KUT
ŽUT
BUT
LJUT
ŠUT
ŠUM
KUM
RUM
RUŽ
RAŽ
LAŽ
PAŽ
PUŽ
PUN
PIN
SIN
SAN
BAN
BON
BOS
SOS
KOS
KOB
BOB
ROB
RAB
RUB
ZUB
ZOB
DOB
DOM
DIM
TIM
TOM
TOK
TEK
MEK
MED
LED
LUD
I kad smo zapisali Lud, ti si nazvao.
– Koja koincidencija.
– Inače bismo nastavili bez kraja. Jednu riječ ona, jednu ja.
– Mogu ja namjesto nje?
– Ti bi zamijenio Jelenu? Kaj si umišljaš?
– Samo u igri.
– Dobro onda. Bitno je da riječ ima smisla i da se ne ponavlja.
– LUK.
– Sad se nastavlja niz...
Post je objavljen 17.03.2014. u 08:19 sati.