Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

u prvi mah na prvi pogled



PRIJATELJSTVO I KORIST



Kad vozim auto često u njemu slušam radijski program. U jednom od jinglova za neku emisiju na „Stojedinici“ čuje se prepoznatljivi glas poznatog političara:

- Znate kad se kupuje? Kad su drugi na koljenima! Kad moraju prodati!


Što je mislio u trenutku dok je to izricao? Kakva je životna filozofija u podlozi te izjave? Ima li ičega logičnijeg nego da se kupuje kad se može dobiti najbolja cijena? Nisu li rasprodaje šopingoličarski festivali?

Međutim, zapitajmo se zašto se uopće kupuje? Da li se nešto kupuje zato jer je potrebno ili zato jer se može dobiti jeftino? Je li smisao kupovine naprosto u tome da se nabavi nešto potrebno ili da se za manje vrijednosti dobije što više, da se zaradi?

U skladu s citiranom izjavom najuspješnije kupovine su bile one kad se u vremenima gladi kruh prodavao za debele zlatne narukvice, kad su se nabrzinu jeftino prodavali srpski stanovi, kad se humanitarna pomoć dijelila za protuusluge seksualne naravi, kad je kupac bio bukvalno na koljenima i morao prodati jer mu je cijev pištolja bila prislonjena na sljepoočnicu. Pa kad već kupac nema skrupula da zlorabi bilo koju situaciju da bi još nešto zgrnuo, dio poslovanja je i da pripomogne da se prodavatelj dovede u škripac, da se obori na koljena, da kreira takve uvjete u kojima je prodavatelj prisiljen na jeftinu prodaju, bilo da je riječ o pojedincu koji posjeduje nešto poželjno, bilo o cijeloj zemlji koja se pretvara u poduzetnički Eldorado.

Razmišljajući tako prisjetio sam se jedne epizode iz porodične prošlosti. U prvoj polovini sedamdesetih godina prošlog stoljeća nekom prijatelju mog oca je naglo zatrebala poveća suma novaca. Razmišljajući kako je pribaviti prisjetio se da ima stan u Rovinju koji mu nije nužno potreban i kojega bi se mogao lišiti. Obzirom da su mu novci trebali za nešto važno i hitno bio je spreman prodati ga daleko ispod uobičajene cijene. Drugim riječima, kao prodavatelj je bio „na koljenima“. Svjestan da ga prodaje praktički budzašto, a znajući da moj otac ima nekakvu ušteđevinu, ponudio je njemu da kupi taj stan jer bi mu bilo drago da time napravi uslugu prijatelju, radije nego da za beznačajne novce netko nepoznat dobije vrijedan stan. Da bi ga žalostilo da tako lijepo stan dođe u posjet nekom nepoznatom…

Moj otac je pristao. Isplatio je novce, preuzeo ključeve stana, a za papire su se dogovorili da ne trebaju žuriti, da će papirologiju srediti kasnije.

Stan se nalazio na prvom katu u prvoj liniji kuća u luci, praktički na najatraktivnijem mjestu u Rovinju. Iznad njega bio je tavan na koji se moglo jednostavno i jeftino proširiti, pa je ionako velik stan jednostavno mogao postati dvostruko veći. Ili da se na tavanu jednoga dana napravi drugi stan…

To ljeto proveli smo uglavnom u Rovinju. Otac se smjestio u stan, a ja s nekolicinom prijatelja razastro vreće za spavanje na tavanu. Rovinj mi se zauvijek jako svidio.

Međutim, na jesen je otac ponovo popričao s prijateljem. Rekao mu je da je preko ljeta razmislio, da ipak ne bi kupio stan. Bojao se da se prijatelj koji mu je prodao stan, prethodno ga nagovarajući na kupnju, vremenom mogao promijeniti mišljenje, bojao se da bi prijatelj mogao pomisliti da ga je moj otac ipak iskoristio u nevolji, da vremenom ne bi odolio ogorčenju, da se ne bi mogao othrvati primisli da je otac zlorabio njihov odnos, te da bi to pokvarilo njihovo prijateljstvo. Otac je predložio da prijatelj ipak proda stan nekome drugome, te da mu vrati novce koje mu je dao. I tako su učinili.

Kako se više nije trebao žuriti, prijatelj je uspio prodati stan po znatno višoj cijeni, vratio je ocu novce i nastavili su se družiti do kraja života. Obojica su dobro prošli: otac i ja (i naši prijatelji) imali smo jedno ljeto besplatni smještaj na jednoj od najatraktivnijih lokacija turističke sezone, a prijatelj nije ništa izgubio prodajom. Jedini koji je donekle pomalo stradao sam ja jer ne mogu kad god svratim u Rovinj izbjeći da vidim tu kuću i svaki puta na trenutak požalim što otac nije zadržao stan u njoj.

Reklo bi se u prvi mah da se moj otac nije držao naputka da treba kupovati kad je prodavatelj „na koljenima, kad mora prodati“. Prijateljstvo mu je bilo važnije od zarade i gomilanja nekretnina, uvećavanja bogatstva. Međutim, i političar čiju sam izjavu citirao poznat je po brojnim prijateljima i razgranatoj mreži kumova, po tome što njegovi prijatelji dobivaju od njega poslove i razna dobra po sumnjivo povoljnim cijenama i uvjetima, da im očigledno značajno pogoduje, a može se pretpostaviti i da to ne radi besplatno. Drugim riječima, nasuprot prijateljstvu u kojemu su prijatelji spremni da se jedan za drugoga žrtvuju imamo veze na osnovi obostrane koristi koje se nazivaju prijateljstvima.

Politički koncepti prijateljstva“ još je vidljiviji u naslovima koje možemo ovih dana čitati u novinama. Jedan drugi, jednako poznati političar, na odgovor o njegovim vezama s likom koji je osumnjičen da je na razne nelegalne i nepoštene načine prisvojio više od stotinu milijuna kuna, na prvi pogled i u prvi mah je odgovorio časno i principijelno (ako je vjerovati novinama) da mu je osumnjičeni: „… prijatelj i u dobru i u zlu.“

Ono, nema ni mrvice zadrške da prijateljstvo možda ovisi o tome je li prijatelj nevino osumnjičen ili je gadna lopina; ako je lopov i štetočina - a prijatelj usprkos tome nađe razumijevanja i ne uskrati mu podršku, održi prijateljstvo - je li spreman i zajednički s osuđenim podnijeti sankcije?

Moj otac je bio spreman (i mnogo puta u životu je to napravio) osobno se žrtvovati za prijatelje i na razne im načine pomoći ne tražeći ništa za uzvrat. Nasuprot njemu, tipični političari pomažu prijateljima na tuđ račun, a za obostranu korist.

Očigledno, postoje ne samo različiti svjetonazori i različite skale vrijednosti, različite životne filozofije, nego i iste riječi (poput „korist“ i „prijateljstvo“) različitim ljudima imaju sasvim različita značenja. Poštena trgovina je samo ona koja je na obostrano dobro, u kojoj ni kupac ni prodavač nisu oštećeni, koja je poboljšala stanje i jednoga i drugoga, nakon koje su oba zadovoljni. Je li tako nešto uopće moguće u svijetu tako različitih ljudi?

Je.







Post je objavljen 17.03.2014. u 03:25 sati.