Marketing
Dosezi jedne politike (pomirbe)
Sad je jasno (iako je i prije bilo vidljivo kako trenutnu hrvatsku vlast financiraju rusi i/preko (veliko) srbi) ...
Politika ovladavanja prostranstvima bogatim prirodnim bogatstvima (energenti/energija, rudna bogatstva, ...) stvorila je (vrlo agresivno) rusko carstvo. Nasljedio ga je Sovjetski savez (velikoruska ekspanzionistička tvorevina). Komunizam, diktatura samo su neophodni atributi za genocidno-ekspanzionističku politiku (carske Rusije). Nesretni Car nije mogao dokučiti posljedice svoje politike (koja ga je pojela).
Sve klauzule povelje UN-a o zaštiti pojedinca i skupina su bezvrijedne ... Pod krinkom članstva (a i prije) su vršene demografske promjene hitlerovskih proporcija ... Hitler je poražen, ali je Stalin pobjednik ...
Politika s Jugoslavijom, podržavanam (unatoč lažiranom sukobu Sovjetskog saveza s Titom 1948.) kao poligonom za sociološka istraživanja i teritorijem pod nosom Europi (Vatikanu, Njemačkoj, V. Britaniji, Francuskoj) na kojem istovjetnu politiku vodi "nesvrstana" i "neblokovska" Titova Jugoslavija. Vješto stvaranje istovjetnih problema.
Sad je jasno ... zašto su se, unatoč politici pomirbe, uzbunili "crveni" prodani vragovi ... Sad je jasno zašto Josipović (beznačajni kalun s aspiracijama nazivati se predsjednikom (koji svira klavir)) želi "zacrveniti" Hrvatsku, zašto Milanović ustrajava na prosrpskoj politici suprostavljanja EU.
Trebaju dati legitimitet velikom Putinu za obračun s Ukrajinom i ostatkom svijeta ...
Još jednom su plaćeni izdajnici, protivno interesu vlastitog naroda, iskoristili novčana sredstva za osvajanje pozicija vlasti i iskorištavaju te pozicije u međudržavnim obračunima stajući na stranu diktature (tko bi ih inače plaćao ..).
Politika pomirbe, real politika, podrazumijeva stanje nacije. Spremnost domaćih izdajica raditi, unatoč protivljenju onih kojima vlast pripada, protiv vlastitog naroda. Politika pomirbe je samo odgovor na stadij (političkog) raslojavanja hrvatskog političkog tijela. Tražila je spremnost na suživot (kroz politiku pomirbe) kako bi, između ostalog, zaustavila scenarij koji se odvija na ukrajinskom tlu.
Duboka podijeljenost na većinski državotvorni, nacionalni (mada ne nacionalistički) dio i trajnim privilegijama manjinski prorusko-prosrpski (anacionalan i ateistični) dio koji je otprije privilegijama pozicioniran na vladalačke pozicije problem je koji se, definitivno, ne riješava politikom pomirbe ...
Uzurpatorska manjina mora uzmaknuti, ma tko stajao iza nje... (r(tv)evolucija). U Ukrajini su revolucijom (ali dvadesetak godina kasnije ) prisilili na uzmak prorusku manjinsku, istovjetnu našoj, vlast. I započeli krizu (Ukrajinsku krizu).
Vladali prorusi cijelom Ukrajinom, ili vladali samo Krimom ... svejedno su nepoželjni (odluka je pala, ukrajinska kriza nije tolika kolika je mogla biti ...)(kolika je bila). Sad se kriza s ukrajinskog naroda prenijela na rusko stanovništvo u Ukrajini, na prorusko stanovništvo i na Rusiju (koja je krizu inicirala).
Povezanost i sličnost hrvatsko-srpskog pitanja i Jugoslavije s ukrajinsko-ruskim pitanjem upućuje na mehanizam stvaranja kriza, na nositelje kriza i na arbitražu tih kriza. Stoljetno prozivanje hrvatske "genocidnosti" samo je produkt fašističko-genocidne politike brutalnih i nasilnih prekrajanja granica i mijenjanja povijesnih tokova (u kojima su Hrvatska i Hrvati samo subjekti)(što ih oslobađa krivih optužbi).
Iako je (diktatorčić) Tito mrtav, titoistički (iako ne titoisti) su skočili neko novi krvoloci u obranu pravoslavlja, ruskog ekspanzionizma i despocije. Jer su plaćeni, inaugurirani na položaje (prisjetimo se sutkinje Ivane Čalić i njenog neslavnog doprinosa sudskoj praksi ..., raznih Jakovina, Kalpića, ...). Netko sustavno uzdržava vlastite zombije. Aktivira ih po potrebi.
Politika pomirbe, idealistička i humanistički okrenuta, nema učina u tako smišljenoj i raznim privilegijama potkrijepljenoj sustavnoj politici razaranja hrvatskog društva.
Netko tu politiku mora platiti (uglavnom produciraju kadrove na državne poslove, visoko kvalificirane (iako većina instaliranih nema potrebne visoke kvalifikacije, unatoč lažiranim doktoratima ...), te su finacirani iz državnog proračuna.
Politika selekcioniranja i pročišćavanja državnih poslova traži progon (komunista, orjunaša, izdajnika, anarhista, vragova ... i ponekih pravih, vrijednih, radišnih, domoljubnih). Za boljitak domovine žrtva ponekog radnog mjesta nije previše ...
Iza toga će politika pomirbe (s onima koji su proganjani) biti plodonosnija i s više smisla ...
Hrvatska za sva vremena!
Post je objavljen 16.03.2014. u 21:58 sati.