...s premijerom po Australiji...
Na putovanje u Australiju premijer se odlučio nakon što je cijeli dan razmišljao i zaključio kako već dugo nije nikuda išao. Barem ne nikuda daleko. Uzeo je globus, zavrtio ga i stavio prst na njega. U maniri pravog državnika i političara, donesena je odluka da idemo u Australiju.
U avionu su svi osim mene većinom spavali. Ja sam jako nervozan u avionu i nikada ne mogu zaspati. Dugo je vremena budna bila i predstojnica vladinog Ureda za ksenolingvistiku, Ingrid Antičević. Ona je pričala strane jezike sa zainteresiranim putnicima, no nakon nekog vremena je naglo utihnula i zaspala. Mislim da su joj stjuardese na inzistiranje ostalih putnika stavile sredstvo za smirenje u čaj.
Protokol premijerova ureda nas je brifirao da je posjet dogovoren na najvišem državnom nivou. Šef protokola nas je prvo odveo u posjet jednom predgrađu glavnoga grada ove velike i lijepe zemlje. Tamo smo u gradskoj vijećnici prekinuli gradonačelnika i domara pri objedu. Djelovali su dosta zbunjeno, no primili su nas na najvišem nivou. Tajnica nam je svima skuhala instant kavu, a domar je poslao portira u market po pivo i sprite. Strpljivo su nas slušali i odgovarali na sva pitanja. Tek kada se gospođa Antičević aktivnije uključila u razgovor, domaćini su postali nervozni, pa smo posjet priveli kraju. Na odlasku smo razmijenili darove. Premijer je domaćinu uručio orden Republike Hrvatske s likom nekog kralja i time ga prilično zatekao. Gradonačelnik je premijeru uručio prepariranu glavu neke ribe koju je držao na zidu.
Sutradan smo posjetili centar hrvatskih iseljenika u drugom gradu. Mislim da nas niti tamo nisu očekivali, jer smo u centru zatekli samo nekoliko starijih gospođa koje su radile ručni rad. Upali smo u živu raspravu o tome treba li se njihova udruga razdvojiti na dvije zasebne udruge, za pletenje i heklanje, ili treba ostati jedinstvena. Premijer je naglasio kako je opet trenutak za naglašavanje jedinstva domovinske i iseljene Hrvatske, što su simpatične gospođe dočekale s odobravanjem. Zatim su premijeru pokazale svoje najbolje radove. Premijer ih je kratko upoznao sa reformama koje provodi na području pokretanja gospodarskih aktivnosti i unapređenju poljoprivredne proizvodnje. Na odlasku su gospođe premijeru poklonile goblen s motivom hrvatskog grba, unutar stilizirane konjske potkove.
Nakon posjete još jednom predgrađu u najvećem gradu, pojavile su se sumnje u sposobnost protokola. Već smo četiri dana ovdje, a premijera ili predsjednika Australije nismo vidjeli niti na televiziji. Jedino premijer nije ništa sumnjao i s oduševljenjem se susretao sa svakim koga mu je dovodio šef protokola.
Sljedećeg dana smo krenuli u unutrašnjost zemlje. Nekoliko se puta naša kolona zaustavljala kako bi se svi nadivili klokanima, životinjama kojih je ova zemlja prepuna. Skakuću uokolo na dugim nogama. Odbacuju se repom, a na trbuhu imaju tobolac u kojem nose mladunce i ostale sitnice. U automobilu smo raspravljali što bi svatko od nas nosio u tobolcu da ga ima. Složili smo se i da Sanader ne bi trebao torbe da je imao tobolac. Stigli smo u mali pustinjski gradić gdje smo opet posjetili jednu hrvatsku zajednicu. U domu kulture premijer je namjeravao održati konferenciju za tisak. Iznad stola za kojim smo sjedili visjele su slike nekih ljudi s potkovama na glavi. Premijer je namjeravao govoriti o prednostima koje je Hrvatska ostvarila ulaskom u Europsku Uniju, poput jeftinijeg mobilnog telefoniranja i uvrštavanjem hrvatskog jezika među službene jezike Unije. Na početku se je okupljenima obratila predstojnica Ureda za ksenolingvistiku. U publici je počelo komešanje, a zatim su krenula dobacivanja i skandiranja. I odavde smo morali krenuti ranije zbog gospođe Ingrid. Na povratku u hotel jedino se premijer iskreno veselio svaki put kada je ugledao klokana. Lice mu je nakon nekog vremena uhvatio grč.
U hotelu se nekoliko nas dogovorilo da gospođu Ingrid Antičević moramo nekako staviti pod kontrolu. A kada se vratimo u Zagreb, potrebno je ozbiljno ispitati smisao postojanja Ureda za ksenolingvistiku. Jezike koje ona govori ne govori očito nitko drugi na kugli zemaljskoj. A u slučaju dolaska vanzemaljaca, radi dobrobiti čovječanstva i galaksije, za nadati se je da alieni neće prvo s njom razgovarati.
Konačno nas je primio niži službenik australskog parlamenta. Djelovao je kao da ga je druženje s nama i s hrvatskim premijerom dopalo po nekakvoj kazni ili izgubljenoj okladi. On nas je odveo do naselja domorodaca. Oni po cijele dane sjede u hladu, a zabavljaju se tako da pušu u dugačku šuplju granu i tako sviraju. Premijer je za njih pripremio govor na temu uvođenja novih znanstvenih disciplina u hrvatski školski sustav. No, opet im se prva obratila ksenolingvistica. Nakon nekog vremena domoroci su prestali sa sviranjem u grane i počeli se razilaziti. Mi smo se vratili u hotel. Postali smo dosta nervozni.
Posljednjeg dana boravka u Australiji nas je trebao primiti njihov premijer, no ispričao se hitnim odlaskom u bolnicu. Šef protokola nas je odveo kod jedne gospođe, opet u predgrađe, koja je porijeklom sa jednog našeg otoka. Ona izrađuje rukom oslikane suvenire, uglavnom na porculanskim kineskim tanjurima, kombinirajući hrvatske i australske motive. Premijeru je poklonila jedan veliki tanjur na kojem je naslikan klokan u crnoj uniformi, s kapom na kojoj je potkova. Nismo mogli ne primijetiti popularnost potkove među Hrvatima ovdje u Australiji. Izgleda da su prije pojave automobila i kamiona naši ljudi ovdje bili vrlo cijenjeni kauboji.
Spremamo se za odlazak. Sutra krećemo na Novi Zeland. Protokolu više ne vjeruje nitko ništa, tako da uopće nismo sigurni gdje ćemo završiti. Ksenolingvistica se uspjela posvađati sa sobarom koji je Azijac, bog te pitaj na kojem jeziku. Sreća da sutra odlazimo.
Post je objavljen 15.03.2014. u 21:49 sati.