Sve mi se dobro u životu dogodilo na neparne datume.
Prvog, trećeg ili jedanaestog u mjesecu. Svi kompatibilni partneri rođeni su mi na neparne datume. Udala sam se neparno, jedanaest godina je trajalo, vozila sam Renault 11, živim na neparnim adresama, zaposlila se na zadnjem poslu jedanaestog, partner mi je 11.1., drugi su bili 13- og rođeni. Bilo je i parnih za pamćenje.
Promijenila sam mjesto stanovanja jedanaestog i prije neparne godine produženog boravka u Puli ništa se nije promijenilo. U ginekološkoj čekaonici na parni datum oko mene su sve trudnice. Čistim mobitel od poruka i čitam knjigu Život poslije Boga. Čije planove sam potpisala i ispunjavam? Šaljem mu viber vapaj.
On mi odgovara: "Nisu zato bolje od tebe jer imaju bebe. Zašto misliš da su vrijednije. Ne osvrći se. Uživaj život sada i ovdje."
Počela sam pisat odgovor: "Baš toga me je i strah." Nisam mu ga poslala. Poslušala sam ga. Njega i doktoricu. Otišla sam trčati. Omiljenom stazom nakon neparne kilometraže pred mojom zgradom bili su mi na putu žena i muškarac. Bez ushita ili sam ga propustila slikali su test za trudnoću. Pazili da dobro ispadne. Pokušavali iz više kutova pod svijetlima lampiona i pametnih telefona. On ga je držao i namještao. Ona se osvrtala da li ih netko gleda. Šalju na vremenske crte prijateljima, javljaju roditeljima.
Ulazim u stan br. 22. Jedva čekam moj neparni rođendan i jedanaestu pulsku godinu, broj 11 na dresu, jedanaesti posao, jedanaesti hobi. Jedan kao nijedan.
Post je objavljen 15.03.2014. u 15:00 sati.