Marketing
Sveti Leopold – apostol ekumenizma
Sveti Leopold Bogdan Mandić rodio se u Herceg-Novom, u području na razmeđi Istoka i Zapada, gdje se miješaju razne kulture i utjecaji. Od ranog djetinjstva svjedočio je suživotu, ali i sukobu katolika i pravoslavnih vjernika. Nije želio raditi podjele, već je svom dušom težio jedinstvu kršćana. Pred njegovim očima lebdio je nemili razdor, što je nekadašnju braću po vjeri i krvi odavna razdvojio. Žudio je za danom, kada će se slavenska braća bratski grliti u jednoj Crkvi Božanskog Spasitelja Isusa Krista! Sv. Leopolda smetala je vjerska i rasna mržnja te vjerska razjedinjenost pa je u sebi gajio misao, da postane misionarom i pozove istočne narode u krilo Katoličke Crkve. Kada je postao kapucin, želio je djelovati kao misionar na Istoku Europe. Pripremao se učeći istočne jezike. Zbog slaboga zdravlja, nije mu bilo dano, da ode na Istok. Jednom prilikom je zapisao: „U ruke moga ispovjednika dao sam svoj zavjet sa zakletvom: Ja brat Leopold Marija pred Bogom, pred Djevicom Njegovom majkom i pred svecima ispovijedam da sam vezan zavjetom brinuti se za promicanje sjedinjenja odijeljene istočne braće u katoličko jedinstvo.“
S vremenom je shvatio, da dragi Bog nema plan poslati ga u misije. Otac Leopold dugo je razmišljao, kako da na neki drugi način ostvari svoj zavjet za sjedinjenje istočne braće. Napokon je došao do pravoga puta u tome uz pomoć svoga ispovjednika. Odlučio je, da će svakoga tko mu je dolazio na ispovijed, primati kao da je jedan od pripadnika nesjedinjene istočne braće, koji se po njegovom posredovanju vraća Rimokatoličkoj Crkvi. Preko svake takve osobe, vjerovao je da će to pridonijeti dvojaku nakanu: pomoći osobi koja se ispovijeda i ujedno približiti jednoga istočnoga vjernika stadu Kristovu. Vjerovao je, da će uspjeti, jer to radi iz poslušnosti i pokornosti. Jednom je rekao: „Naši su oci molili, mi molimo, drugi će moliti poslije nas i ja se nadam da nije daleko dan, kad će biti samo jedno stado i samo jedan Pastir.“ Uz to, sv. Leopold je prikazao i sebe kao žrtvu za sjedinjenje istočnih vjernika. Spavao je najviše pet sati dnevno, a najveći dio dana proveo je u ispovijedaonici i u molitvi. Kao najmoćnije sredstvo, da zadobije tu svetu milost smatrao je svetu misu. Sv. mise po slobodnoj namjeni prikazivao je Bogu za svoje veliko poslanje. Nade je polagao i u Blaženu Djevicu Mariju s obzirom na njeno poslanje u spasenju ljudi pa prema tome i spasenju istočnih naroda. Jednom je zapisao: „Božanskom vjerom držim da si ti, Blažena Djevice, najviše zabrinuta za odijeljene istočnjake i ja želim u najvećem stupnju sudjelovati u ovoj materinskoj težnji. U tu svrhu bit će usmjerena sva nastojanja moga života: da pomažem tvoje majčinsko poslanje u onoj mjeri koja po nacrtu Božjem treba biti izvršena mojim posredovanjem.“
Sveti je Leopold svojim djelovanjem sigurno jedan od najvećih apostola ekumenizma! Danas se poduzimaju mnogi koraci na području ekumenizma, ali koliko god se ljudi trudili, samo Božja snaga može prodrijeti do srdaca u kojima je korijen razjedinjenosti. Ali svako dobro ljudsko djelo korak je u susret Božjoj volji, da svi budu jedno.
Ovoga ljeta imao sam priliku posjetiti Rusiju, koja također pripada Istoku i istočnoj razdijeljenoj braći na koju je mislio sv. Leopold. Puno puta sam pomislio, kako bi bilo lijepo, da smo svi zajedno sjedinjeni u jednoj kršćanskoj zajednici. Ali, ipak nije sve tako crno i u Rusiji su se dogodili mnogi pozitivni pomaci od pada komunizma. Dok se u zapadnoj Europi zatvaraju crkve i širi se nereligioznost, u Rusiji je od 1991. godine sagrađeno čak 11000 novih crkava, a velik broj se i dalje podiže, dok se stare obnavljaju. Rusi se ponose svojim crkvama i smatraju ih najvrednijim kulturnim blagom, koje imaju. Prisustvovao sam njihovoj nedeljnoj liturgiji i bilo mi je jako drago, da se i tamo slavi Bog i da ima vjere u narodu. Svi su vjernici bili propisno odjeveni, gotovo sve žene nosile su marame preko glave i imale duge suknje do gležnja, makar se radilo o ljetu. Njihova liturgija traje duže od naše i cijelo vrijeme se stoji. Bilo mi je drago vidjeti, da je jedan svećenik za vrijeme cijele liturgije ispovijedao vjernike, koji su to željeli. Mnogi se ni ne usude pristupiti svetoj pričesti, ako se nisu ispovijedili. Dok su kod nas propisana samo dva dana u godini za strogi post i nemrs - Pepelnica i Veliki petak, a kao posne dane možemo ubrojiti i sve petke u korizmi i općenito petke kroz godinu, u ruskome crkvenom kalendaru ima izobilje posnih dana.
Ovoga je ljeta u posjeti Hrvatskoj bio ruski mitropolit Ilarion Alfejev, predsjednik Odjela za vanjske crkvene poslove Moskovske patrijaršije. U intervjuu za HTV, izjavio je da u Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi nema krize duhovnih zvanja u usporedbi sa ostatkom Europe. Mnogi mladi odlučuju se na svećenički i redovnički život u brojnim manastirima. Premda postoji razjedinjenost između zapadnih i istočnih kršćana, mnogo toga nas povezuje poput brige oko dobrobiti obitelji kao temelja društva, zalaganje za kulturu života protivljenjem pobačaju, umjetnoj oplodnji i genetskim manipulacijama itd. Rodne ideologije, promicanje homoseksualnosti i spolni preodgoj nisu našli plodno tlo na europskom Istoku, zbog žestokog otpora kako Crkve, tako i države. Jednoga dana i Sveti Otac Papa posjetit će Rusiju, kada sazrije vrijeme za to.
Premda i dalje postoji razjedinjenost kršćana, ostaje nam nada da će dragi Bog jednoga dana uslišati molbe sv. Leopolda Mandića i da će se ponovno zapadna i istočna kršćanska braća zajedno okupljati oko svetoga oltara, kako bi slavili jedinoga Boga. Nama ostaje primjer molitve i žrtve sv. Leopolda kao poticaj prema približavanju i sjedinjenju kršćana, koje je on tako silno želio.
Post je objavljen 15.03.2014. u 09:42 sati.