Marketing
OBRAČUN U LAKES CITY - u ( 2. dio )
KRATAK SADRŽAJ 1. DIJELA
Patrick Wilding, star, siromašan i ponižen dobiva poziv za sajam u Lakes city. Firma koja ga je pozvala i sa njim trebala sklopiti unosan posao u međuvremenu je - propala. On, ne znajući za to, ipak dolazi i ispred šatora razgovara sa mladim kaubojem Yespeaceom.
OBRAČUN U LAKES CITY - u
- Oš još jedan? – pitao je Yespeace.
- Ne bi, fala ti! Hot totovi su ti za prste polizat', ali ako pojedem još jedan doć će mi slabo. Idem malo vidit' šta ima unutra.
- A'e, a'e. Samo pametno ...
Štand na štandu, milijun ljudi. Sjekire, puške, šatori, lukovi, strijele, štavljena koža, topovi, motike, sadnice, odjeća, obuća … Da nije bio u tolikom šoku Patrick bi ovdje vjerojatno uživao. Ovako nešto će za stotinjak godina zaživjeti nedaleko odavde i to svakog desetog u mjesecu.
Prišao je jednom ogromnom štandu sa odjećom. Pažnju su mu privukle neobične koncem vezene slike. Izgledale su skroz neobično. Krajolici, brodovi, konjanici, indijanci, sakralni motivi. Pored štanda sjedila su dva starija čovjeka. Jedan debeljuškasti s brčićima i polucilindrom, a drugi neki izbrijani kauboj u žutoj košulji.
Patrick je jednim uhom slušao o čemu pričaju.
- I kažem ti – reče debeli - 'Hawk and sons' već pola godine najavljaju bum na tržištu angažiranjem tamo nekog lika iz Darkvuda. Za njega niti tko da je čuo, niti tko da ga je vidio. Svi na sajmu s nestrpljenjem iščekujemo kad će se taj netko pojaviti i početi raspitivati za njih. To će biti vrhunska sprdačina. Doduše, gospon Tex, morate znati da su mi ipak dali dobru ideju. Da nisam to čuo nikad Vas ne bih angažirao za promociju svojih raznobojnih vezenih slika. Villerove vezene slike postat će hit na tržištu.
Patricku je došlo slabo.
Koliko li je samo puta pročitao pismo zbog kojeg je došao amo. Hrana, smještaj, dnevnice, reklamna kampanja, ulazak u kuću slavnih … a ono ništa! Papci propali, a novaca mu je preostalo taman za dobro naliti glavu. Osjećao se poput junaka neke glupe priče.
Izvana se i dalje čula mandolina. Yespeaceu se priključila gitara i harmonika i zasvirali su 'Mama Huanita'. Par njih je i gromko zapjevalo.
Jebala ih mama Huanita! Odmah se sjetio one svoje debele šupčine koja se oženila, pobjegla u Meksiko i ostavila ga kao psa. Jebo mu pas mater, njemu i epizodi 'Zasjeda u šumi' kad su se prvi put upoznali.
Hodao je prema šanku, kad odjednom iza leđa začuje:
- Jesi ti tu došao provocirat', a?
Okrenuo se. Pred njim je stajao Navajo indijanac. Bio je crven u licu. Dosta crven.
- Oprosti, nešto si rekao? – obrati mu se Patrick.
- To što si čuo. Misliš da si frajer,a? – ponovi Navajo.
- Alo, brate, koji je tebi…?
-Šta koji je meni? Oćeš šamar?
Patrick se primi za dršku sjekire, a Navajo prasne u smijeh.
- Ma sprdam se, brate, koji ti je … - pružio mu je ruku – ja sam Navajo.
- Drago mi je – reče Patrick – Patrick Wilding, a svoj nadimak ne koristim već godinama – čemu ona predstava?
Navajo se nasmije:
- Vidiš stari, tu U Lakes cityu su došla neka čudna vremena. Prije su se ljudi i svađali i mirili i jedni drugima prijetili i zbog terena i zbog politike i i zbog nasljedstva i zbog… štajaznam čega sve ne. Na kraju bi se pomirili, popušili dvije – tri lule mira i nakon toga bili na miru. Danas niti se mire niti se svađaju, niti se druže, niti se gospodine, svatko gleda samo sebe. Meni je postalo glupo popušiti lulu mira ako s nekim nisi u svađi.
- Je – odgovori Patrick – u pravu si. Popušiti lulu mira s nekim s kim nisi u svađi stvarno nema smisla. Zato bi bilo najbolje cijelog života biti u svađi sam sa samim sobom. Nego reci mi, kakvi ste s ovima preko, ovima iz Narrow towna?
- A ništa, isto bez veze! Svi se vole, svi se poštuju, svako svakoga cijeni kao i na cijelom islandu. Lule mira nemaju smisla…
NEGATIV SLIKE NA KOJOJ SE VIDI SUSRET PATRICKA I NAVAJA. ZAHVALJUJEMO POVIJESNO PRIRODOSLOVNOM MUZEJU GRADA WASHINGTONA NA USTUPANJU MATERIJALA.
DVA SATA KASNIJE....
Patrick na šanku.
Gleda Texa kako mu debeli broji odeblji svežanj novčanica. Prodali su skoro sve Villerove vezene slike koje su imali i non stop primaju nove upite. Potom je izvukao onu kožnu vrećicu za pojasom i shvatio da mu je preostalo još samo šest dolara.
Polokao je skoro sve novce što je imao, ne sjeća se kad je Navajo otišao, konobar ga je par puta priupitao zašto je tako odjeven kad su maškare bile prošlu subotu… Nije mogao više izdržati. Zabio je glavu u ruke i došlo mu je nešto razbiti. Skoro pola stoljeća spašavao je svijet, mirio indijance, lovio kriminalce da bi sad tu u nekom Lakes cityu dobio kritiku da je – maškara. Ne zna kako će doma (niti mu se tamo ide), novaca nema, zabio je glavu u šake i grizao donju usnu.
Odjednom ga je netko potapšao po leđima. Podigao je glavu i vidio - Texa:
- Stari, znam kako ti je. Čim sam te vidio znao sam tko si i znao sam da su tebe zajebali ovi iz 'Hawk and sonsa'. Ovog svog gazdu sam par puta htio poslati u kurac, ali dobro me je nakitio novcima tako da ne smijem ništa reći, ali točno znam kako ti je. Ne znam jel' se sjećaš mog prijatelja Kita Karsona.
- Kakva kita?
- Kita Marjanova! Ne kita nego Kita, veliko početno slovo, mog starog prijatelja.
- Da, šta s njim?
- Zajebao me kao nitko u životu. Posrao se po naših 40 zajedničkih godina, počeo mi se motati oko žene da bih mu na kraju posudio pare koje nikad nije vratio. Zato točno znam kako ti je.
Patricku su ove riječi puno značile:
- Znači ti me se jedini sjećaš, a?
- Kako ne – odgovori Tex – pa ti si Smuk. Legenda Divljeg zapada.
- Aaaaaaaaahiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiijaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaak! – zaurla Patrick po zadnji put, nekako se odvoji od šanka i posrne. Da ga Tex nije pridržao sigurno bi se opružio po podu.
Izašao je van, a Yespeaceu se pridružio drugi harmonikaš, četvrti gitarist, bubnjar i kontrabasist. Svi pijani kao majke. Zapjevali su 'Circle plays in a twenty two', a neke cure su i zaplesale.
DEMON NA TAMARISU
Žamor je jenjavao. Patricku se strahovito vrtjelo u glavi. Tražio je pogledom gdje će se sjesti prije nego se sruši. Zrak je bio pun mirisa mačjeg seksa i dimova iz lule mira.
Približavao se nekim tamarisima. Držao se za čelo, gledao u pod. U krošnji jednog tamarisa ocrtavao se tanki komadić žara. Nešto je sjedilo u krošnji i - pušilo.
Jedan korak, drugi korak, treći korak i……….užas!!!
Pred Patricka je iskočilo neko biće i srušilo ga na pod. Šištalo je kao pretis lonac. Bio je toliko priseban i zgrabio sjekiru.
-Došao je po mene, kucnuo je čas - pomisli Patrick - ali neće, ja mu kažem.Skupo ću prodati svoju kožu.
Gledao je vampiru u korijen vrata s namjerom da mu odrubi glavu, a onda - šok.
Vampir mu je – pružio ruku.
- Diš se, vrag te izija! – rekao je.
- Molim? – reče ovaj zbunjeno.
- Diš se, reka sam ti… nadućeš se ka čvrčak. Marač je. Ovo ti je blekasto vrime. Ka neko bablje lito. Misliš teplo pa obučeš kratke rukave, a onda se malo spotiš i popuši te za čas četrdeset gradi febre. Mene je bilo popušilo prošlu šetemanu i par dan san leža u posteji i svaki dan bin se bija izriga do čriveta.
Patrick nije razumio što mu ovaj govori, ali je vidio da nema nikakve opasnosti. Objesio je sjekiru za pojas.
Vampir je nastavio:
- Neka' su ljudi drćali o straha ka bi me vidili a sa' se sprdaju. Volija san cicati krv, a sa' su je drugi počeli cicati meni. Svit je iša u kurac. Niko više ne viruje nikomen. Nego, vidin ja i da si ti dosta pocica. Oklen si ti?
- Wilding. Patrick Wilding. Iz USE. Došao sam tu radi posla, ali su me gadno zajebali. Ostao sam bez prebijenog centa i nemam pojma ni gdje ću ni šta ću.
-Neznaš di ćeš? Ako oćeš moreš s namin na ribu. Ne lovi se bogzna šta, ali dobićeš svoj parat. Jedino ako ti ne škodi more, a kako si obučen i pariš mi se neki Vlaj. A ako ti škodi onda odi gori priko magistrale…Skupljaj kršje, nabavi si prajce i kokoše, sij kumpire, oženi se ... ne znan šta bin ti više reka ...
EPILOG
Otišao je …
Nikad više nitko nije ni čuo ni vidio Patricka Wildinga.
Legende se raspredaju i dan danas, ali ipak postoji jedna neoboriva činjenica koja potvrđuje da ova priča nije izmišljena.
Da li ste ikad razmišljali zašto se područje iznad magistrale zove baš Dalmatinska Zagora?
Post je objavljen 14.03.2014. u 23:23 sati.