Glava mi je prazna jer sam otjerala slike sa sprovoda u ponedjeljak i ne očekujem ništa iako imam zakonsko pravo kao jedinica pokojnika kojeg se iskreno sjećam samo po stihovima "tiho pojte maleni slavuji, da se moje zlato ne probudi", ono što sam doživjela kod odra i kod groba nikome poželjela ne bi. Od uvijek sam znala da sam trn u oku svojoj biološkoj obitelji tako da me njihovo ponašanje nije ni iznenadilo ni malo.
Neka mi oprosti Bog ali nikakav spokoj i mir ne želim svom ocu.
Post je objavljen 14.03.2014. u 17:26 sati.