Na trenutak ga je vidjela kroz napola spuštene trepavice. Stajao je kraj ležaja i zurio u nju. Nije se usudila disati. Nepomično je ležala, iščekujući da se dogodi nešto strašno i osluškujući njegove šuljanje po kabini. Vrata su škljocnula, a By nije bila sigurna je li to bio san ili stvarnost.
Nemoguće da bi on bio tu, uvjeravala je samu sebe, nastojeći se smiriti i otkucaje svog srca vratiti u normalu. Nema šanse da je netko od Zuzavaca pošao za njima. Ili ipak... Bile su dvije teleportacijske kapsule. Širom je otvorila oči i prelazeći pogledom po kabini, pokušavajući otkriti je li nešto drugačije. Ništa sumnjivo nije vidjela. Nikakav trag da je netko bio u tu. Ako su Zuzavci i pronašli drugu kapsulu, kakva im korist od toga. Doduše, služiti se kapsulom i nije neka velika mudrost, osmišljene su tako da se svaki idiot može lako teleportirati, ali ipak treba znati neke osnovne stvari.
Bio je to samo san, zaključila je, no kad ga je nešto kasnije prepričavala Kensonu, činilo joj se da to ipak nije bio san. Stajali su kraj medicinskog kovčega u kojem se u ljekovitoj plazmi pacao kapetan Špek. Kenson se nije doimao previše zainteresiran za njezin san; provjeravao je na monitoru zdravstveno stanje kapetana Špeka.
- Hm, kad se uzme u obzir da je bio više mrtav nego živ kad smo ga utrpali unutra, dobro napreduje. Za koji dan će biti kao nov.
- Kenson, u slučaju da su Zuzavci pronašli drugu kapsulu, misliš li li da bi je bili u stanju aktivirati?
- Možda.
- I pojaviti se tu, na brodu?
- To već malo teže.
- Dakle, nije isključeno da to nije bio san – zamišljeno će By.
- Ništa nije isključeno, ali ne razbijaj time svoju lijepu glavicu. Ako su i uspjeli pokrenuti teleportaciju, što znaš i sama, nije teško, najvjerojatnije su zaglavili u pukotini. Da dospiju ovamo, to bi moralo biti više od sreće.
- Možda su je imali. Onaj alarm... Nismo uspjeli otkriti zašto se uključio. Možda se uključio zbog njih.
- Vjerojatno smo ga mi uključili. Ne zaboravi da smo ovdje uljezi.
- Da, vjerojatno – odsutno je izustila.
- By, zaboravi Zuzavce, oni su prošlost – Kenson će, spustivši joj ruku na rame i lagano ga stisnuvši. – Na sigurnom smo, Kapetan Špek se lijepo oporavlja, a sad idemo do Delmata da vidimo što je novo otkrio. On se baš zabavlja izigravajući stručnjaka.
Delmata su pronašli na zapovijednom mostu. Ugledavši ih, mahnuo im je da priđu bliže.
- Nećete vjerovati što sam sve otkrio.
- Dobro ili loše? – znatiželjno će By.
- Kako se uzme. Kao prvo, Malo vitra solarnog se vodi kao nestali brod. Sumnja se da ga je otela zloglasna banda kapetanice Jasnice.
- Kapetanica Jasnica! – ciknu By i pokri rukom usta. – Jasnica da je vođa bande! Naša Jasnica sa Kvizboxa?
Delmat značajno zadigne lijevu obrvu, uputivši dug pogled By. – Nisi znala tko je ona?
By odmahhnu glavom. – U posljednje vrijeme baš i nisam u toku – skrušeno prizna. –Imala sam puno posla i nisam stizala igrati kvizove.
- Samo malo – Kenson će, česajući se kažiprstom po sljepoočici. – Znači li to da je kapetanici Jasnici ovaj brod poslužio da izvrši prepad na naš brod.
- Upravo tako – potvrdi Delmat.
- Nije valjda... – By se nije usudila izreći strahovitu sumnju.
- O kapetanici Jasnici i njezinim gusarcama kruže jezive priče – Kenson će. – Nemilosrdne su. Ovdje su, čini se, sve posmicale.
- O, joj – By se uhvatila za glavu. – Možda ipak nisu tako strašne. Ne mogu zamisliti da bi naudile doktorici Zlogici, Sedmoj Mary...
- Ne bih se u to kladio – zloguko je prekinu Kenson. – Koliko sam čuo o kapetanici Jasnici, ta nikoga ne štedi. Vjerojatno su sve poubijale čim su strupile na Wanderer.
- Povuci to! – poviče Delmat, naglo skočivši i zamahnuvši šakom na Kensona, no na vrijeme se zaustavio. Kenson i By su ga zaprepašteno promatrali. Delmatova ruka je nekoliko dugih trenutaka ostala u zraku, a zatim nemoćno klonula niz tijelo. Čvrsto je stiskao šake dok mu je Adamova jabučica skakutala gore-dolje. – Povuci to – tiho je procijedio kroz stisnute zube. – Sedma Mary ne može i ne smije biti mrtva.
- U redu, ako ti tako misliš – zbunjeno će Kenson. – Ali kad se uzme u obzir sve što znamo o kapetanici... – Byin lakat mu se iznenada zabio među rebra. Zajaukao je, iznenađeno je pogledavši. Očima mu je davala znakove koje nikako nije uspjevao protumačiti. – Ne shvaćam... Poznato je... – Nije dovršio rečenicu. Ovaj put mu je nagazala na nogu i uhvativši ga za ruku, zabila mu nokte u dlan. Ništa nije shvaćao, tek da mora šutjeti, a i to mu je postalo jasno tek kad mu je By stavila kažiprst na usta. Nijemo mičući usnama, pitao je zašto. Kakvog smisla ima pustiti Delmata da gaji lažnu nadu?
Delmat nije primjećivao što se događa između njega i By. Pažnja mu je ponovno bila usmjerena na monitor. – Wanderer je primijećen u Zemljinoj orbiti – zamišljeno reče. – Mislim da je kapetanica Jasnica povela svoje gusarice na gozbu kod gospodarice Magde.
- Onda i nije sve propalo – ponadala se By. – Doktorica Zlogika se sigurno s njima sporazumjela, a ni Viki im se nije usprotivila. – Postojale su velike šanse da su se njih dvije spasile, pristajući uz gusarice, ali za Sedmu Mary se nešto takvo nije moglo pretpostaviti. Dobro su je poznavali i znali su koliko je revna u izvršavanju svojih dužnosti. Kapetan Špek joj je povjerio brod i dao joj upute. Sedma Mary će prije umrijeti nego li ga izdati. I Delmat je to morao znati. Šanse da je Sedma Mary još uvijek živa bile su nikakve.
- Što god da se dogodilo, mi tu ništa ne možemo – Kenson će. – Predaleko su odmakle.
- Možemo, možemo – Delmat je zazvučao poput luđaka. Iza njegovih leđa, By i Kenson su se zabrinuto pogledali.
- Nemamo warp pogon – podsjeti ga Kenson. – Ništa ne možemo. Prespori smo.
- Možemo proći kroz pukotinu.
- Ne! – istovremeno uzviknuše Kenson i By.
- Nemoj ni pomišljati na to – Kenson će. – Uostalom, kako bi to uopće izveli?
- Sve sam proračunao. Imamo dvije mogućnosti.
- Delmat, ti si kuhar – podsjeti ga By. – Ne razumiješ se u te stvari.
- Ako sam prihvatio mjesto kuhara na brodu jer je samo ono bilo slobodno, to ne znači da nisam sposoban za više od toga – oštro će Delmat.
- Vjerujem da si sposoban za više od toga, ali koliko god tvoji proračuni bili točni, preriskantno je – upozori ga Kenson.
Delmat se nije obazirao na njegovo upozorenje. - Jedna od mogućnosti je da izađemo u Zemljinu orbitu, približimo se Wandereru i teleportiramo na njega – izlagao je svoj plan. – Ta mogućnost mi se sviđa više od druge koju sam pronašao, a ta je da ovaj brod ostavimo u pukotini, a mi se teleportiramo u šumu blizu dvorca gospodarice Magde. Jedan odvojak pukotine, doduše, prilično uzak, vodi upravo tamo.
- Što ako brod ne izdrži prolaz kroz pukotinu? – brinuo se Kenson.
- Provjerio sam, zaštitno polje može izdržati opterećenje.
- Možda si u pravu, ali nemojmo srljati u opasnost. Pričekajmo da se kapeta Špek oporavi – predloži By. – Neka on donese konačnu odluku.
- Kapetan Špek će u onom sanduku čmrljiti još najmanje sedamdesest sati, a kad iziđe iz njega, bit će još neko vrijeme dezorijentiran i nesposoban za donošenje važnih odluka – žustro će Delmat. – Nemamo toliko vremena. Svaki trenutak je dragocjen.
- Ne mogu vjerovati s kakvim luđacima sam se otisnula u Svemir. Prvo kapetan Špek, a sad i ti – jadikovala je By. – Što je najgore, Sedma Mary te uopće ne šljivi i ako je nekim čudom uspiješ spasiti, možda ti ni hvala neće reći. Vjerojatnije je da ćeš dobiti jezikovu juhu jer si prekoračio svoje ovlasti te ugrozio Kensonov i moj život.
- Spreman sam na sve – fatalistički će Delmat.
- Mi nismo! – poviče Kenson. – Da se nisi usudio poduzeti neku glupost na svoju ruku.
- Nije glupost! Da se udostojite pregledati moje proračune i nacrte , vidjeli biste da je sve savršeno logično.
- Ne zanimaju me tvoji proračuni, kuharu! – vrisnu By. – Ionako se u to ne razumijem, baš kao ni ti.
- U krivu si što se mene tiče. Nemate vi pojma za što sam sve sposoban. U mom kraju smo svi takvi, sposobni za sve čega se taknemo.
- Vjerujem da jesi, ali u ovoj stvari bi ipak trebali pričekati na mišljenje kapetana Špeka – Kenson će, nastojeći smiriti nastalu situaciju.
- Već sam vam objasnio da ne možemo čekati. Uostalom, već smo krenuli – mrtav hladan će Delmat.
- Što?! – s nevjericom izustiše By i Kenson.
- Krenuli smo – ponovi Delmat. – Predlažem vam da sjednete i vežete pojaseve jer uskoro bi moglo biti malo čupavo.
- Zaustavi brod! – zatraži By. – Vrati nas natrag!
Kenson se progurao pored Delmata i zamahao rukama nad brojnim tipkama, ali nije imao pojma što napraviti. Sve je bilo previše zamršeno, čak i za njega koji je bio znanstvenik, pa kako bi tu jedan kuhar mogao nešto izvesti.
- Blefiraš, Delmat.
- Uskoro ćeš se uvjeriti da ne blefiram.
Svjetla na pultu su zatreperila i oglasio se monotoni glas računala: - Minuta do ulaska u pukotinu. – Započelo je odbrojavanje.
Zaprepašteni, Kenson i By su brzo sjeli u naslonjače i zakopčali pojaseve, oboje blijedi kao krpe, grčevito su stiskali rukohvate. Na rubu suza, By je prošaptala: - Ako se sretno izvučemo iz ovoga, do kraja života ću samo mijesiti i peći kolače. Ništa drugo neću raditi.
Post je objavljen 14.03.2014. u 08:36 sati.