Mnogo ljudi ne vide
kada govore da znaju
Što ih priječi, što ih guši
Neka tamna sila na njihove misli sjedne
I ne želi da ode, nego bdije
Srdite su riječi gorke
I zlatno se strmoglavi more
Kad bi samo ljudi znali, kad bi znali..
Kako more mori, sol, iz dubina
Kako ribe mu plivaju ka suncu
I umiru bez dodira njena
Koliko boli, o koliko boli
Duša plače i jauče od te siline
Smrtno teško zvuče srdite riječi
Da duh bježi u neki mir samoće
Nekakva ljubav, sa stisnutim šakama
Sa ispruženom rukom
dok u drugoj čvrsto se drži sjekira
Doista, i to je ljubav.. i nešto još tamno
Da posječe, ako šuma propadne
Da ima, neki svoj, nikad traženi razlog
Baš kao što kiša nema razlog svoj
Prije nego nariče nad zemljom
zbog sunca što ju je natjeralo da plače
Srditost, nekakva posesivna sila
Traži račune,
zbog svoje pravednosti
Zbog kiše, što ničim kriva
Mora rositi druge
Mudre izreke 22, 24
Ne druži se sa srditim i ne idi s čovjekom jedljivim 25 da se ne bi privikao na staze njegove i namjestio zamku duši svojoj.
Mudre izreke 24,19
Nemoj se srditi zbog zločinaca, nemoj zavidjeti opakima,
Mudre izreke 25,23
Sjeverni vjetar donosi dažd, a himben jezik srdito lice. 24 Bolje je stanovati pod rubom krova nego u zajedničkoj kući sa ženom svadljivom.
Poslanica Efežanima 4,26
Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom 27 i ne dajite mjesta đavlu.
Evanđelje po Mateju 5,37
Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je."
Post je objavljen 13.03.2014. u 16:18 sati.