..svako veče isti scenarij..
Nakon "idemo pikile, pa onda pajkile" Einy se ustaje iz košarice i kreće ka vratima..
Sidjemo na ulazna vrata u zgradu, ja ih otvorim i kazem "ajde pikile"
Einy se polusneno dovuce do prvog grmića i popiki i zakrene prema meni,
Uspemo se štengama, dodjemo u stan, do košarice, on u nju udje, podragam ga i kazem u odlasku ka spavaćoj..
"..mali Einy pava,
Mala Li pava..
SVI pavaju.."
I tako svako veče
S tim da Mala Li sad ne pava..piše zahvalnicu..anjelima..
Andjelima?
Da,oni su medju nama...
Kako me "satrala" saga sa autom i svu moju sam tugu izlila na tastaturu.g kao i uvijek prvi se oglasio Teddy...
Uvijek topla riječ, u pravo vrijeme..
U stopu pa je slijedio Tommy..
Iako u dočeku vlastitog rodjendana..zabrinuo se za moju situaciju..
..iskreno.
A onda je stigao sms
"...Ne očajavaj zbog auta, jesi li za večeru u kineskom restoranu danas ili sutra - ja častim za moju povišicu plaće
?
Mogu doći po tebe pred firmu pa idemo odmah poslje posla da si u 7 doma zbog Einya
Ili želiš samo šetnju navečer?..."
Bio je to Zvrky..
Veceru kod kineza sam prihvatila odmah..
uh, baš me razveselio!!!
Naime, Zvrky je povišicu dobio davno,ali ju je iskoristio za čupanje mene iz crnila i samosažaljevanja..
I..UPALILO JE!!!!
Preko sat vremena žvačkanja i par čašica čistog ugodnog razgovora, nas smo se dvoje uputili do Einya pa u šetnjicu..
Einy je bio happy, ja sam bila happy..
Hvala ti Zvrky!
Hvala i tebi Teddy i tebi Tommy..
Možda Charlie ima andjele, ali.
IMAM IH I JA! 
Post je objavljen 12.03.2014. u 23:29 sati.