Čitanjem romana „Nebeska je mreža velika“ australske autorice Lian Hearn konačno sam u potpunosti dočitala njezinu Sagu o Otorijima, s kojom sam počela još krajem prošle godine i koju sam si obećala dovršiti već u veljači, ali to zbog obimnog čitateljskog pothvata (kao i drugih čitateljsko-spisateljsko-novinarskih zadataka) nije bilo moguće. Unatoč tome, samoj sebi čestitam na upornosti, jer mi je upravo ova, posljednja knjiga, bila najtvrđi orah.
Radi se o početnom nastavku Sage, koji ustvari niti ne pripada trilogiji, ali koji objašnjava događaje koji će uslijediti u trilogiji koja nastavlja pratiti mladog (a zatim i nešto malo starijeg) Otori Takea u njegovom životnom djelu – ujedinjenju Triju zemalja pod jedinstvenu vlast blagostanja i mira. U romanu „Nebeska je mreža velika“ pratimo pak Otori Shigerua, Takeovog posvojitelja i duhovnog oca, u njegovom odrastanju i njegovom velikom vojnom porazu kod Yaegehare, zbog kojega se zlikovac Iida Sadamu i uspeo na vlast u Trima zemljama, kao i u konačnoj, očajničkoj taktičkoj strategiji pokušaja atentata na Iidu Sadamua.
Ovom romanu, koji ima odlike obiteljske kronike, zbog ovih njegovih značajki trebalo je doista dugo da se zahukta – Shigeruove djetinje godine, u kojima se uz neodlučnog oca i grubu majku (uz vječno prisustvo zlobnih stričeva koji pretendiraju na mjesto nasljednika klana Otori) promeće u vođu klana, traju kroz gotovo dvije trećine romana, da bi tek u posljednjoj trećini bilo nešto govora o njegovu vodstvu i o lutanjima kroz Srednju zemlju, odnosno feud koji je izgubio. U posljednjem dijelu romana također se spominje kako se razvijala nenadana i zabranjena priča između Shigerua i njegove zabranjene ljubavi Maruyama Naomi.
Međutim, kroz čitav roman puno se toga objašnjava o tome kako se razvijala osobnost Otori Shigerua, koji je svojim karakterom i svojim odgojem obilježio Takea i učinio ga upravo onakvim junakom kao kakav se on pojavljuje u Sagi o Otorijima. Shigeru je, naime, bio fasciniran zemljoradnjom (zbog čega je među svojim neistomišljenicima zaslužio i posprdni nadimak Seljak) i ribarstvom, od čega je njegov feud i živio, te je smatrao da se mir može ostvariti i kroz ekonomsko blagostanje, jer pravedan gospodar, koji ne ubire previše poreza, uživa povjerenje i ljubav svojih vazala i podanika (u svjetlu nedavne presude Ivi Sanaderu, kao i u svjetlu sve veće porezne presije na najšire skupine građana Hrvatske, ovo je lekcija koju bi mogao usvojiti mnogi suvremeni političar, na vjekovnu radost nacije koja ga je izabrala).
Osim toga, i ovo se djelo odlikuje jednostavnim stilom, lako je za čitanje (iako, obimno je, pa se za to valja i pripremiti), pa iako u mom slučaju predstavlja objašnjenje događaja o kojima sam već ranije čitala u trilogiji Saga o Otorijima, možda bi je idealno bilo čitati kronološki, kao prvu knjigu Sage, kako bi se čitatelj polagano uveo i upoznao s događajima koji će uslijediti. Za mene, čitanjem romana „Nebeska je mreža velika“ definitivno je zaokruženo jedno veliko čitateljsko iskustvo.
Post je objavljen 12.03.2014. u 22:04 sati.