Zna se . Što su do jučer znali samo u HDZ-u, od jučer smijemo službeno znati svi. Mada smo mogli nešto naslutiti. Kao, novaca nema, znalo se tko je mogao do njih, ali oni nisu ništa vidjeli. Odnio nepoznat neko, ništa, uzet će se drugi.
Svima je to bilo jasno. Jedino oni koji su nosili novce u torbama vele da nemaju pojma o čemu se tu radi. Neki su se branili da nisu odavde. Neki da su i oni tek sada došli. A novce u torbama su preko granice nosili još samo protivnici Čaka Norisa, na VHS-u, sredinom osamdesetih. I hrvatski premijer. Čovjek ispred stranke koja je stvorila ovakvu Hrvatsku, ovakav model ponašanja usadila kao poželjan i na kraju jedini mogući, ako ste htjeli nešto raditi ili dobiti.
Džabe se sad Karamarko pjeni kako su krivi ljudi, a ne stranka. Nisu ti ljudi došli ispred pčelarske udruge. Nego ispred stranke. Njegove. I vodili su državu. Može se ova presuda stupnjevati kao i potresi i pretresati do besvijesti. Neke stvari su jednostavno činjenice. Sve te nove snage, novi ljudi, sve daljine koje su dosegli, svo znanje – iskorišteno samo za jedno. Punjenje džepova, svojih vlastitih i stranačkih, rodbinskih, rodjačkih, kumovih... I crkvenjačkih. Da se ne zaborave gorljivi zagovaratelji sa Kaptola. Nema takve naftne platforme koja može izbušiti dovoljno duboku paklenu jamu kamo su naši biskupi zaslužili da ih se smjesti... Samo zbog predizbornih savjeta iza oltara.
Sada se priča po medijima kako će to potresti hrvatsku političku scenu iz temelja. Kako će se dogoditi tektonske promjene. I događaju se. Stranka koja je osuđena kriminalna organizacija, specijalizirana za pljačku vlastitog naroda i države ne može se obraniti od koalicijskih partnera. Raznih vrsta, oblika i profila. Jedino im je svima zajednička trgovačko-mešetarska struka. Sve te ruže i ostalo hrvatsko cvijeće je zaključilo – ispravno!- da politika služi jedino vlastitom bogaćenju, preko leđa onih koji su vam dali glas. Pa su se pametno priklonili onima najboljima u tome, da već uče od magistara zanata, kad su vlastiti slabo ispekli. Pa neće valjda u kokošinjac, među ove što ne znaju niti elektroničku poštu poslati kako treba...
Vrhunac blesavosti i idiotarije su donijele jedne dnevne novine na naslovnici. Nešto kao " da li je ovo vrijeme za novi početak Hrvatske". Sa 200 milijardi duga, upropaštenom industrijom, poljoprivredom, pola je države penzionirano, tko ne radi za državu bolje da se baci u Savu...
Idealno je vrijeme za novi početak. Ali negdje drugdje, ne ovdje. I za to se ipak još jednom, na kraju balade, trebamo nakloniti i zahvaliti se. Zna se kome. Vjerojatno nećemo postati bolji ljudi zbog toga. No, bar ćemo moći s olakšanjem opsovati i pljunuti.
Post je objavljen 12.03.2014. u 15:42 sati.