Pregled posta

SEZONA 2013./2014. - Skijaški dan 25. - Krvavec, Slovenija (10.03.2014.)

Prvo skijanje nakon Amerike. Kako sam u pretprodaji tamo negdje u studenom kupio karte po sniženim cijenama, odluka je pala da se ide danas na Krvavec, a sutra u Kranjsku Goru. Spavanje u simpatičnom hostelu Mama's House u Cerklju podno Krvavca. Bio sam tamo lani i bilo je ok: čisto, toplo i jeftino. Jednokrevetna sa zajedničkom kupaonicom je 13eur, jednokrevetna s vlastitom kupaonicom 19eur, a dvokrevetna sa zajedničkom kupaonicom 24eur... Preko skijanje.hr povezao sam se s Marinom, istih godina kao ja, tako da smo podijelili troškove.
Stigli smo na parking Krvavca u 08:45 tek da bi uhvatili "šesticu". Svi ostali bliži parkinzi već zauzeti. Pretpostavljam da smo došli možda pola sata kasnije vjerovatno bismo parkirali negdje na pola puta za Cerklje.
Ali neobično - na gondolu se uopće nije čekalo, niti je gore na stazama bilo pregužvasto. Bilo je ljudi, ali na žicu se ulazilo nakon minute ili manje od toga, a na stazama se moglo skijati bez da ti svako malo netko izleti pred tebe. Jutro prekrasno sunčano, oko podneva malo oblaka, ali sunce je još uvijek bilo tu, i onda opet sunce popodne. Jedino je vjetar malo smetao na gornjim dijelovima skijalištima pa iako su prognozirali 4-5 stupnjeva iznad nule, zbog windchilla je izgledalo malo hladnije. Snijega čak i izvan staza tako da, unatoč lošoj zimi, nije loša situacija sa snijegom na Krvavcu. Vidio sam jedne od prethodnih godina Krvavec s puno manje snijega kada su se mogle brati ljubičice. Na stazama nigdje nema zemlje ni kamenja. Sve staze i žice otvorene, uključujući i Križišče.
Jedini problem od samog jutra predstavljao je led. Led, led i led. Pokušao sam se sjetio kada sam zadnji put vidio ovo skijalište u tako lošem izdanju što se tiče leda na stazama. I nisam se mogao sjetiti. Očito je jučer bilo toplo vrijeme po danu, snijeg je omekšao i onda se preko noći sve zamrznulo. Krvavec je danas bio veći dio dana jedna velika ledena ploha. Toliko je bilo ledeno da je mene, koji imam više nego pristojnu kilometražu u nogama, bilo strah ozljede. Ne znam koliko oštre bi trebale biti skije da režu taj led. Na većini staza led i onda na ledu tek pokoji milimetera leda samljevenog u snijeg. Najgora je staza bila desna od tanjurića na Križišču kada se gleda prema njemu. Gledano s vrha, skroz do dna se presijavao led i tek tu i tamo koja fleka snijega. Nešto strašno.
Oko jedanaest smo sjeli u Rozku u nadi da će ubrzo zatopliti i možda za sat, dva staza malo popustiti. Žderali smo, pili i surfali na netu. I nakon sata čekanja vratili se na stazu. Ljudi je sada već bilo osjetno manje. Očito im se nije dalo skijati na ledu pa su otišli doma. Bilo je trenutaka kada smo na nekim stazama bili posve sami. Staza je hvala Bogu bila popustila i od podneva, podna i pol moglo se skijati koliko toliko pristojno. I dalje je na određenim stazama, prvenstveno na Križišču i onoj koja ide s vrha Krvavca, bilo leda, ali i taj se led mogao skijati za razliku od onog jutrošnjeg. Ako ništa drugo, po ledu moje Elanice jure za popizditi tako da sam prešao devedeseticu.
Na Zvoh nisam išao jer je gore neprestano puhalo, a i za očekivati je još više leda nego dolje. Neki drugi put...
Kako se smanjio broj ljudi, tako su kreteni na Krvavcu u drugoj polovici dana usporili i žice. Odjednom je trebala čitava vječnost da šestsedežnicom se dođe na vrh Krvavca, a da ne govorim o dvosedežnici Kriška dolina koja je i inače dozlaboga spora, a sada su je još više usporili. Da im se ne da raditi, dokazali su i na tanjuriću na Križišču kada je tip već u 14:45 počeo vikati: "Zadnja! Zadnja!".
Ajde, na kraju sam se naskijao. Uglavnom u drugoj polovici dana kada su staze omekšale. Ali da je znalo biti bolje na Krvavcu, znalo je.