Slatko je ovo smišljeno. Vraća nas u naše prve poljupce. Sva ta nervoza, nelagoda, uzbuđenje, smijeh kojim prikrivamo strah.
Moj prvi poljubac ikad bio je ko susret sa mješalicom za beton koja nije miješala beton već gvalju nekih čudnih, ljigavih, a mesnatih morskih stvorenja.
Božesveti, ako se tad nisam ispovraćala po čoeku nisam i neću nikad igdje.
Ali prvi pravi poljubac, onaj najpraviji, koji traje satima i kojeg osjećaš sve do peta, e, taj nikad neću zaboraviti.
Taj je postao prauzorak za sve moje buduće poljupce.
I njemu sličnih je bilo možda još dva. Od kojih jedan samo u mislima, kao čežnja za nekim tko je daleko.
Ljubi mi te se...to mi je tako, tako proljećasto!
p.s. moram povećat font na ovom dizajnu jerbo ne vidim klinca.
Post je objavljen 11.03.2014. u 12:27 sati.