Marketing
razotkrivanje riječkog Schindlera
IZMIŠLJANJE SVECA
Obnašatelj dužnosti fašističkog kvestora u Rijeci (šefa policije) Giovanni Palatucci preko dana je bio okupator, a po noći osloboditelj; javno zločinac, a potajno dobrotvor. Šef fašističke policije radio je poslove kojima se nakon poraza fašizma malo kome mogao pohvaliti, ali ni o ilegalnim dobročinstvima prije propasti fašizma nije mogao razglašivati na velika zvona. Spasio je živote tisućama Židova. Te dvije strane njegove djelatnosti su osim sličnosti imale i najužu povezanost - da nije bio u poziciji da pomogne ne bi ni mogao pomoći. Da nije okaljao ruke službenim poslovima ne bi mogao osvjetlati obraz ilegalnim. Naposljetku je 1945. skončao u logoru Dachau, što je posljednji dokaz da osobno nije bio fašist, nego se uvukao među zločince da bi mogao činiti dobra djela.
Zbog svega toga je 1990. posmrtno proglašen Pravednikom među narodima (najveće priznanje koje Izrael dodjeljuje nekome tko nije Židov), a papa Ivan Pavao II. pokrenuo je 2002. proces Palatuccieve beatifikacije, što je međukorak do proglašenja svecem. U Italiji se pročulo da jenekoliko bolesnika od tumora bubrega čudesno ozdravilo nakon što su se njemu molili.
Međutim, nedavno su znanstvenici iz „Centra Primo Levi“ proučili više od sedam stotina relevantnih dokumenata iz njemačkih i talijanskih arhiva i otkrili da u njima nema ni naznaka da je iz Rijeke spašen više nego jedan Židov, a kamoli pet tisuća kad ih je prije progona bilo pet stotina, od čega su četiri stotine i dvanaest završili u Auschwitzu, a ostali neznano gdje. Prema istim istraživanjima Palatucci je završio u Dachau jer su nacisti otkrili da je, naslutivši slom fašizma, pokušao pregovarati s Britancima da Rijeka postane autonomna oblast s njim na čelu. Cijelu priču je vjerojatno izmislio Palatucciev stric, biskup Giuseppe Maria istog prezimena, da bi talijanske vlasti dale mirovinu pokojnikovim roditeljima i da bi potkrijepio svoje tvrdnje da je osobno oslobađao Židove iz dva logora u Campagni kamo ih je upravo zbog toga upućivao slavljeni nećak. Sve je to odgovaralo papi Ivanu Pavlu II. kao protuargument optužbama da je bio popustljiv (dapače, čak surađivao) prema fašizmu.
Reklo bi se ga je Giovanni Palatucci ipak bio običan zločinac, a ne heroj. Nije to više nego jedna od povijesnih priča, ali mene zanima nešto drugo. Što je s onima koji su ozdravili od tumora bubrega? Kako su uopće znali da se blaženome treba moliti za izlječenje tumora bubrega, a ne - recimo - raka debelog crijeva? Kako su znali da se za izlječenje tumora treba obratiti upravo njemu, iako on u to vrijeme nije glasio za išta više od običnog čovjeka, a ne - recimo - pokojnoj Merilin Monroe? Naposljetku, ako je Giovanni Palatucci ipak samo zločinac, a sve ukazuje da jeste, hoće li se opaka bolest izliječenima vratiti, možda još opakija nego prije izlječenja?
Primjer izliječenih bolesnika možda pokazuje upravo da postoji jedna još raširenija bolest protiv koje za sada nema lijeka.
Post je objavljen 10.03.2014. u 16:52 sati.