I pored nebrojenih pitanja sebi i nekome tko zaista jesam, nikako da zadovoljim potrebu po kojoj ona nastaju. Sve neke razloge ima. Pa kako bi bezrazložno biti moglo? Nije to pitanje viđenja razloga, već postojanja one energije što zbivanja pokreće, što vremenu smisao stvara.
I tako sve zornije vidim pitanje jedno; što ja to radim? Da, tko ja?
Čuo sam, što kažu da je 'mudrost', ono: 'Ja jesam.' Tko ja, kada i za takvost moju razlozi postoje. To su one energije i putevi njeni što me čine, a i one, takove, po razlozima jesu. Sve je u kolu istom. Da, neizmjer sav. Misao tek naslućuje. To je njen domet. Povede me, a ja dalje, kako Bog dade. Misao je kratka dometa. Pa kako onda dalje?
Doveli me razlozi do ovdje. Pa, evo me tu sam. Energije me i dalje 'mijenjaju'. Mijenjaju cjelinom neizmjernom. Misao mi gledanjem zamjenjena. Sve češće ne mislim, nego 'vidim'. Nisu to slike svijetla što ih oko poznaje. Doživljavam to tvorbama energija koje me čine. Gledam postojanjem svojim.
Vidite li, dragi moji, koliko bezsmisla ima početak i kraj u cjelovitosti Istine? Proizašli su iz ljudske nemoći i neznanja. Oduvijek i zauvijek jest Istina, a po Njoj jest takvost naša. Sada i ovdje; u vječnom trenu.
I tako šećem od relativnosti do Istine, sve više svijestan razloga postojanja.
Čovjek je granicama relativno dat. Svijest ga njegova određuje njemu samome. Bez obzira na svijest našu svi smo dati razlogom što neizmjerljivošću je dat. Vidjeli to ili ne.
I već vidim kako i moje htijenje razlog ima. Okrećem se razlogu i pozdravljam ga. Tvorče moj. Ti me vodiš. Sve se u Tebi odtažava. Kao čovjek tako vidim. Ono sve lao beskraj. A koji beskraj, kada kraja ni početka nema. Da, uvijek jest Istina.
Neka vas Radost viđenja Istine prati ... s Ljubavlju ... :)
Post je objavljen 10.03.2014. u 13:51 sati.