Britanska go udruga organizirala je europska prvenstva u gou u tri uobičajene dobne skupine: do 12, do 16 i do 20 godina. Ukupno je sudjelovalo 89 igračica i igrača: 42 u skupini do 12 godina, 35 u skupini do 16 godina, te 12 igrača do 20 godina. Za razliku od prvenstava u Budimpešti, na kojima su većinu činili igrači iz zemalja istočne Europe, u Bognor Regisu je bilo više igrača iz zapadnoeuropskih država. Igralo se šest kola prema Ingovim pravilima (kinesko brojanje). Svaki igrač je imao na raspolaganju 60 minuta, a dodatnih 10 minuta „košta“ dva kamenčića. Komi je bio 8 poena. S pravilima smo se upoznali još prije prošlogodišnjeg prvenstva u Budimpešti, pa nije bilo nikakvih problema. Hrvatsku su predstavljali Robert Medak (16k) u konkurenciji do 12 godina i Mirta Medak (14k) u konkurenciji do 16 godina.
Putovanje
Odlazak smo isplanirali mjesecima unaprijed, pa je bilo moguće vrlo jeftino odletjeti od Zagreba do londonske zračne luke Gatwick. Poletjeli smo u ponedjeljak u 20:15, a zbog vremenske razlike od jedan sat, u Engleskoj smo bili u 21:15 sati. Zahvaljujući Draženovim savjetima, koji je kao izvidnica tjedan dana ranije bio u Londonu, lakoćom smo pronašli sve tajne prolaze do vlaka koji nas je odvezao u Bognor Regis, malo mjesto na južnoj obali Otoka. Bilo je već jedan ujutro kad smo u gluho doba noći nekako došli do ključeva pristojnog apartmana u kućici po imenu Lighthouse Avenue. Stjepan je čvrsto spavao još od vožnje vlakom, a ni nas ostale nije trebalo nagovarati.
Prvi dan
Poslije doručka smo otišli potvrditi dolazak. Turnir se igrao u lijepoj velikoj dvorani kongresnog centra. Svi su sudionici dobili na poklon vrećice prepune korisnih sitnica i u 10 sati je počelo 1. kolo. Robert je za 5 bodova pobijedio Vladimira Syrocheva (14k) iz Rusije. Mirta je za 21 bod pobijedila Charlotte Bexfield (14k) iz Engleske. Zadovoljni idemo dalje i poslije ručka slijede nove pobjede: Robert je uvjerljivo, za 40 bodova, pobijedio Amira Fahrutdinova (16k) iz Rusije, dok je Mirta za 11 bodova pobijedila Brunu Bircknera (12k) iz Njemačke.
Ja sam igrao na jakom otvorenom turniru (British Open), koji se igrao po specifičnim pravilima britanskog go saveza: 60 minuta za razmišljanje, nakon čega slijedi progresivni kanadski byoyomi s 10 kamenčića za prvih pet minuta, zatim 20 kamenčića za sljedećih pet minuta, pa 30 kamenčića za sljedećih pet minuta. Prvog su dana odigrana tri kola: protivnici su redom bili Fred Holroyd (7k, nekad 2k), Steve Smith (7k) i Malcolm Hagan (6k). Dobio sam sve tri partije s 30 do 40 bodova prednosti, iako sam svaki put ušao u neugodni progresivni byoyomi.
Bio je to prekrasan sunčan dan, a što se rezultata tiče, vjerojatno jedinstven u povijesti službenih međunarodnih natjecanja za hrvatske predstavnike: 7 pobjeda iz 7 partija!
Drugi dan
Iako je sljedeće jutro osvanulo nešto tmurnije, bili smo značajno odmorniji. Mirtin protivnik je bio Marcel Riedeman, 11k iz Nizozemske, čiji je otac Dick, solidni treći dan, igrao na otvorenom turniru. Mirta je već u otvaranju imala prednost koju je na kraju pretvorila u 30 poena razlike: vrlo značajna pobjeda protiv iskusnog igrača koji je prije par godina bio jednoznamenkasti kyu! Prehlađeni Robert je za protivnika imao Vladimira Sulimova, 11k iz Rusije. Iako je stajao dobro u otvaranju, nije bio najsigurniji protiv protivnikova dva 3-3 kamena. Na kraju je izgubio za 13 poena.
Moj protivnik u četvrtom kolu bio je Paul Quigley, 4k iz Engleske. Partija je imala neobičan početak: Paul je tek svaki treći potez pritiskao sat, a kad sam ga upozorio, rekao je da mu je to prvi turnir u životu. Mislio sam da je to engleski smisao za humor, jer je on tu izjavu ponovio i kolo kasnije, za susjednim stolom. Činilo se da veliki bijeli zmaj ima prostora za oči, ali je Paul previdio malu kombinaciju poslije koje zmaju nije bilo spasa. Nakon poduljeg razmišljanja je predao i eto mene na 4 iz 4! Poslije povratka u Zagreb vidio sam da se Paul u bazi EGD-a zaista pojavio prvi put.
Peto kolo je također bilo neobično: Martin Solity, 4k iz Engleske, odigrao je već puno turnira, i vjerojatno mu to nije bila prva partija pod utjecajem alkohola (po njegovom vlastitom priznanju „s vremenom čovjek stekne i loše navike“). Partija je, naravno, bila prilično kaotična i na kraju je, nakon dosta obostranih grešaka, tako i završila: 31-31, odnosno neodlučno, „jigo“, remi. To je mogući rezultat prema pravilima BGA. Nakon kratke pauze trebalo je odigrati i šesto kolo: Jan Willemson, 6k iz Estonije, odigrao je otvaranje vrlo dobro i jednoj crnoj grupi se nije dobro pisalo. Ipak, kao i u ostalim partijama, počinje hvatanje bijelog zmaja i u jednom trenutku Jan ima izbor: vratiti mi otpisanu grupu ili izgubiti zmaja. Partija je odjednom izjednačena, ali u završnici nisam spriječio ulaz po drugom redu i na kraju je +15 za Jana koji je s 5 bodova iz 6 partija zasluženo osvojio nagradu u konkurenciji 5-8 kyueva. Turnir je inače uvjerljivo osvojio Cornel Burzo, 6d iz Rumunjske.
Četvrto kolo na turniru mladih bilo je vrlo napeto. Robert je protiv Jyrgena Gyssona , 13k iz Estonije, propustio izgledan nastavak u središnjici i kasnije – braneći moyo s krive strane – izgubio za 15 bodova (baš kao i ja od Jana, voditelja malog Jyrgena). Mirta je dobro odigrala protiv Roelle Smith, 12k iz Engleske, i dobila za 3 boda svoju četvrtu partiju s crnim kamenčićima (komi je 8 bodova).
Navečer je bilo vrlo vjetrovito, ali smo ipak uspjeli malo poslušati predavanje japanskih profesionalaca Kobayashi Chizu 5p, i Minematsu Masaki 6p, (Mirta je čak ostala na fotografiji http://www.britgo.org/node/4624). Fantastično je bilo vidjeti da su Chizu i Minematsu bili na raspolaganju svim igračima koji su htjeli pokazati svoje partije.