Nakon tri godine, odlučili smo se ponovo vratiti u Terme Čatež i ovog puta kao i tada smo super uživali i maksimalno se nakupali, uživali. Uopće nismo izašli iz hotela osim zadnjeg jutra kad smo se odjavili iz sobe, stavili stvari u auto i malo protegli noge prije nego li smo otišli još koji sat na kupanje prije polaska kući.
Ove godine su tobogani glavni zgoditak, mislim da se nije moglo izbrojati broj spuštanja niz njih u ta 4 dana.
Često nije bitno samo spuštanje nego i nova figura pri tome.
Uhvaćeni na putu s jednog na drugi tobogan. Na žalost, fotić je negdje naš veliki sin dobro pospremio jer ga je on sada već prisvojio od kada imamo veliki CANON-ov, ali njega nismo htjeli nosati na bazene pa smo eto ostali samo na fotkanju mobitelom zato su slike kvalitete takve kakve jesu.
Na ovaj zeleni su mene nagovorili da se spustim, ali pametnom je i jednom dosta , ostatak vremena sam se ili brčkala u bazenu ili sjedila pored bazena i nadgledala njih.
Sviđao im se i bazen s valovima, onaj koji maše je Fran.
Ali, ponovo samo plivanje nije dovoljno zanimljivo, punoje bolje kad ih Ivica bacaka u bazen
Jedno jutro je bilo interesantno roniti i praviti kolute u malom baznečiću
Ja sam se za to vrijeme bavila aquva aerobicom u velikom dijelu tog istog bazena, iako bilo je i vježbanja zajedno sa dečkima. To je tek bilo zanimljivo izvoditi sve vježme s utegom imena Ivor , Fran je za to vrijeme sve sam ispravno i sa zanimanjem radio.
I za kraj jedna u na kojoj ima i mene u odlasku na večeru.