Danas sam stavila prvo korijenje u zemlju.
Naslađujem se pomišlju da će vlaga prodrijeti kroz pore i razliti se u raskošnoj plodnosti. Da će toplina zvijezde milovati zelenilo, a glavice će klimati gibanju zraka. Čučnut ću pokraj poput djeteta, s koljenima do brade, onako kako to uvijek činim kad mi je potreban pogled iz prave perspektive, kad mi je potreban odmor od one uštogljene i civilizirane.
Još mi majka nije stavila đurđice u čašu s vodom na stol za kojim učim. Ali ja više ne učim za rokove zbog kojih propuštam godišnja doba. A moj stol više nije samo moj.
I moje proljeće počinje puno prije.
Upijam promjene kao gomolj skriven u zemlji, protežem se i znam da ću cvasti.
Godišnja doba mi više ne izmiču,
ne propuštam ih,
sad su moja,
da ih udišem,
da ih mislim,
da im posvećujem riječi,
da mi razvlače osmjeh na lice.
Post je objavljen 07.03.2014. u 20:06 sati.