Tri su događaja u posljednjih nekoliko dana još jednom pokazala pravo lice i narav organizacije koja se naziva Katoličkom crkvom u Hrvata. A ta je družba još jednom dokazala da u kriminalnim rabotama, zločinima, dvoličnosti, lažnom moralu, koristoljublju i ostalim gadostima nimalo ne zaostaje za političarima, gospodarskim stručnjacima-razbojnicima-kriminalcima i ostalim zločinačkim skupinama u društvu. Čak bi se moglo reći da i prednjače, te svojim "primjerenim ponašanjem" postaju uzor i vodilja ostalim bitangama i barabama.
Hijenska grabež i nezasitnost, mantra "još, još, još!"-najbolje bi bilo cijeli državni proračun i barem devet desetina svih nekretnina u državi, samo su neke od vrlina hrvatskih pastira duha i sljedbenika nauka poniznosti,skromnosti, milosrđa i pomaganja. No, to je svima već dugo vremena dobro znano. Onaj tko to želi vidjeti i shvatiti shvaća, većina se ipak uklopila u kalup negiranja istine i samozavaravanja.
Prvi i najgnusniji čin u kojem je glavnu ulogu imala crkva ticao se svećenika optuženoga i osuđenog za seksualno zlostavljanje djece. Crkva širom svijeta ima za takve slučajeve patentiranu dobro uhodanu praksu razmještanja osuđenih svećenika pedofila od jedne crkve do druge, dok im se ne izgubi trag i dok u javnosti ne splasne zanimanje za njih. Tako su prodavači karata za raj nebeski stvorili raj zemaljski za pedofile u svojim redovima. Papa i nadbiskupi u tim slučajevima preuzimaju ulogu šibicara, crkve i samostani postaju kutije, a pohotni dušebrižnik je kuglica . Svećenik, dakle zaposlenik organizacije Crkve, osuđen je za seksualno zlostavljanje djece. No, znamo da se u ovoj nakaradnosti koju većina njenih građana voli nazivati državom svi zakoni ne odnose na sve. A kad se neki zakoni i primjenjuju na sve, variraju intenzitetom i trajanjem. Tako se očito na članove crkve ne odnose svjetovni zakoni koji sankcioniraju spolne odnose s djecom. A crkva je svojega pripadnika kaznila zadanim molitvama u miru samostana.
U drugom se slučaju javio neki naš preuzvišeni, presvijetli i premudri biskup, nazvavši institucije vlasti sljedbenicima i nakotom sotoninim. Čija djela i riječi smrde na sumpor pakleni i truju duše i umove pravovjernoga puka hrvatskoga. Sve oko vlasti i na vlasti smrdi na pakao, komunizam, trulež. Presvijetlom gospodinu biskupu ne smrde jedino novci koje im ta vlast iz proračuna lijeva u debele guše. U ovom se slučaju zakoni o financiranju svega i svačega odnose i na crkvu. Niti psi ne laju na ruku koja ih hrani, pa vi sada zaključite o kakvom se profilu ljudi radi.
Na istoj je liniji bila i izjava biskupa iz Bosne. On je, u svojoj božanskoj mudrosti, zaključio kako je država Bosna i Hercegovina nakaradna i kao takva više ne može postojati. To je zaključio nakon 20 godina. Tijekom kojih ga je, kao i svaku drugu parazitsku ličinku, ta država izdašno financirala. Sada je izgleda ili nestalo novaca, ili ga se više ne sluša i slijedi pokorno i slijepo kao prije. Pa bi valjda državu trebalo rasformirati, a narod još jednom zavaditi i nahuškati jedne na druge, kako bi biskupova djelatnost blagoslova oružja ponovno procvala.
Toga se, ustvari, muškarci u haljinama i najviše boje. Blagoblejećem stadu hrvatskom polako, ali sigurno postaje jasno kako žive tusti gusani sa Kaptola, a koliko njih svakim danom prevrće kontejnere. Koliko god se dužnosnici Crkve trudili čvrsto držati svoje maske, svakim im danom sve više spadaju, nehotice ili ne, svejedno je. Zvijer svoje pravo lice i ćud ne može dugo skrivati. I koliko god se kler skrivao iza same religije, iza ideje koju propovijeda, iza vjernika i svojih sljedbenika, svakim danom sve više ljudi uviđa o kakvim se gnjusnim i ogavnim spodobama radi. Jer su svakom svojom riječju i djelom uvreda ne samo zdravom razumu, nego i ideji i liku čovjeka na kojega se pozivaju i u čije ime "djeluju".
Post je objavljen 06.03.2014. u 11:45 sati.