Marketing
ENERGETSKI "RAT" PRED VRATIMA NERETVE? - UGLJEN ILI PLIN - KOJI IGRAČ ĆE PRIJE?
Dana 14. studenog 2013. godine na ovom blogu (Neretva i Matijevići) u tadašnjem članku "TKO STOJI IZA UGLJENA MOGUĆE TEREMOELEKTRANE PLOČE?" na kraju istog, najavljen je idući članak u kojem će se moći naći i "neobjavljena osjetljiva geostrateška pozadina energetskih igara čak na svjetskoj razini u kojoj su se Ploče našle"
Tri mjeseca nakon objave tog članka (koji je bio uvod u ovaj članak), došlo je vrijeme da se objavi pozadina velikih energetskih projekata koji će se prelamati u dolini Neretve.
Nakon što se zadnjih nekoliko mjeseci od zamisli stare više desetljeća konačno prešlo i u ozbiljne korake ka ostvarenju termoelektrane na ugljen u Pločama, sve je jasnije da će dolina Neretve postati poprište velikog gospodarskog rata koji prerasta lokalnu, pa čak i državnu razinu.
Iza kulisa naoči lokalnih aktivnosti, odvija se priprema za nešto što bi se moglo ocijeniti sudarom dviju energetskih inicijativa koje će se izvjesno pretvoriti u energetski rat, ali i s mogućim implikacijama na regionalnoj i svjetskoj razini.
Naime nedavno (17. prosinca 2013. godine) Hrvatska je potpisala Memorandum o suradnji u realizaciji Južnog plinskog koridora u jugoistočnoj Europi. Memorandumom se te države obvezuju da će raditi na realizaciji preduvjeta kako bi se plinovod IAP realizirao. Riječ je o mreži plinovoda kojima bi se plin iz Kaspijskog jezera dovodio u Europu te države središnje Europe riješio ovisnosti o ruskom plinu. Jadransko-jonski plinovod (IAP) je zapravo grana plinovoda koja se spaja na TAP (Transjadranski plinovod) koji dovodi plin iz Kaspijskog bazena. Ruta IAP-a je Albanija-Crne Gora-Hrvatska i počela bi se graditi 2015. godine, s tim da bi hrvatski dio od granice Crne Gore do Dugopolja, dokle je već došao plinovod, bio dug oko 216 km i stajao oko 2 milijarde kuna.
Iz pouzdanih izvora se saznaje da bi čak krajem ovog mjeseca trebala biti gotova sveobuhvatna studija izvedivosti Jadransko-jonskog plinovoda. Gradnju plinovoda čvrsto podržava Europska komisija jer omogućava više neovisnosti u dobavi prirodnog plina, što se posebno pokazalo potrebnim nakon nestabilnih odnosa Ukrajine i Rusije koji su destabilizaciju tog dijela Europe počeli upravo sukobom oko plinskog poslovanja.
Karta: IAP (Jadransko-jonski plinovod) i TAP (Transjadranski plinovod)
Cijelu priču o plinskom biznisu je već prije nanjušila međunarodna grupa kompanija i fondova: Gryphon Capital Development Corporation s partnerima BHS grupe – Pulsat Global Capital te konzorciji SNC Lavalin i Bechtel, koji su se obratili Vladi RH da namjeravaju ulagati u terminal za pretovar i skladištenje plina u Pločama, nužnu infrastrukturu te druge poslove. Vrijednost investicija bila bi 5,5 milijardi dolara, što bi se uložilo kroz pet do sedam godina. Financijsku konstrukciju bi osigurali kanadski fondovi rizičnoga kapitala, mirovinski fondovi i banke.
Navedeni kanadski konzorcij je imao plan ulagati u poduzeće Luku Ploče trgovina d.o.o. u terminale, no na kraju je to neretvansko poduzeće odustalo od vanjskog ulagača i uzelo kredit. Osim LNG terminala, Kanađani bi gradili i plinovod do Dugopolja te bi ulagali u gradnju nekoliko termoelektrana na plin. U startu odmah u Pločama termoelektranu na plin snage 1 GW, koja bi, prema procjenama, zadovoljila potrebe za električnom energijom dolinu Neretve i šireg zaleđa Dalmacije i Hercegovine. Kanadski konzorcij bi s vremenom sagradio u tom širem području još dvije termoelektrane na plin snage 500 MW.
U međuvremenu na scenu žurno stupa prije oko godinu dana novo neretvansko poduzeće - Luka Ploče energija d.o.o. koje u vrijeme skorog dolaska plinovoda i plina, odlučuje krenuti potpuno drugim pravcem - inicijativom za gradnju TE Ploče na ugljen. Takva TE na ugljen bez ikakvih problema može naći investitore jer su TE na ugljen vrlo, vrlo isplative zbog jeftine i stabilne cijene ugljena te neovisnosti o pravcima dobavljanja (što nije slučaj kod plina). Lokacija Ploča se čine Luci Ploče d.d. (osnivaču Luke Ploče energija d.o.o.) idealnim mjestom jer već dobrim dijelom postoji infrastruktura, već postoje okvirne studije izrađene tijekom desetljeća. Terminali za rasute terete, proizvođači uglja i brodari vide u tome svoj financijski vrlo jasan interes.
Što će Neretvani dobiti još se ne zna, ali prema ono što se iz vrlo žestoke negativne reakcije spram TE na ugljen vidi, jest da su Neretvani ogorčeni i samom pomisli na TE na ugljen. Izravan negativan utjecaj na okoliš TE na ugljen je najmanje 50 km (dakle na Metković, Opuzen, Slivno, Vrgorac, Čapljinu, Gradac, Brist, Podacu......), dok TE na plin nema ni približno takve negativne utjecaje. Takvo što su prepoznali i u Gradu Metkoviću te su (kako su najavljivali prije dolaska na vlast) pokrenuli proceduru za izmjenu prostornog plana da se omogući gradnja TE na plin u blizini lokalnog otpada kraj Metkovića. Ipak Metković je i u plinsku elektranu krenuo vrlo skromnije jer bi se radilo o TE vrlo male snage, daleko manje od one koja bi bila predviđena u Pločama ako Ploče izaberu TE na plin.
Ono što je zasada sigurno je da mjesta za nekoliko termoelektrana u Pločama nema i da će samo onaj igrač ("ugljeni" ili "plinski") koji prvi dobije zeleno svjetlo u prostornim planovima, moći graditi i zarađivati. U ovoj igri neće biti srebrene medalje, već samo zlatne za onog prvog.
Post je objavljen 05.03.2014. u 22:10 sati.