...što je to,zar to postoji kod nas u posljednje vrijeme? Sa svih stana bombardiraju nas samo loše stvari,crne kronike svakim danom je sve više i više i nimalo se ne čudim ni sama sebi što sam depresivna jer se nalazim svakodnevno u tako depresivnom okruženju da mi duša plače jer ne mogu pomoći sebi,a kamoli nekome koga poznajem,a zahvaljujući svom načinu zarađivanja za pristojni život poznajem mnogo ljudi i žao mi je kada kod većine primijetim žalosni izraz lica, većina mi od njih stalno ponavlja da im je puno lakše kada me sretnu jer za svakoga od njih uvijek nađem lijepu riječ i osmijeh iako znaju da sam tužna te da uporno pokušavam pronaći posao (normalan) i da se neprestano borim za svoje sinove.
...potrebna nam je svima radost, lijepa pjesma,poštenje i razumijevanje,a to se izgubilo. Radost je danas teško pronaći jer svi se borimo da možemo pristojno živjeti od svog rada,a meni dragi penzioneri os svoje mizerne mirovine koju su zaslužili svojim poštenim radom puni radni vijek.
...možda griješim i nisam sada u pravu,ali primjećujem radost samo kod osoba koje se bave politikom ili imaju svoje trgovačke lance oni nemaju muka i ne moraju razmišljati kako će platiti režije,što će pojesti,što će obuči,njima je super i zato im ne nedostaje radosti.
...sretna sam i radosna što imam miran san,što svakodnevno susrećem drage ljude i mogu im uljepšati dan s osmijehom na licu. Radost je zdravlje i ništa mi drugo nije važno jer od maloga se palača gradi ljubavi treba imati za sve i one dobre i za one zle.
...je jedna velika igra,u njemu ima svega od radosti,tuge,komedije,drame,satire i tragikomedije. Mi odrasli smo velika djeca iz nas nikada dijete ne izlazi samo što se mi životu ne znamo radovati kao prava djeca. Život je prekratak za sve što trebamo prolaziti i treba mu se znati radovati iako je trnovit i donosi nam boli. Postojimo u ovom surovom svijetu da bi naučili cijeniti život da bi naučili voljeti sebe,da bi naučili voljeti druge.
Svjesna sam da se nije dobro vračati unazad, biti zavidan drugima na njihovom načinu života jer i moj život je lijep na svoj način iako imam problema koje nikada neću moći riješiti jer tako ni negdje gore piše,a ja živim da bi mi bilo lijepo ovako kako je.
Radujem se svakom novom danu,suncu,kiši vjetru,zimi i hladnoći jer život je jedan ja sam samo odrasla osoba,a u biti sam dijete dijete života.
Volim život,sve radosti i tuge jer znam da nisam sama da negdje daleko postoji netko tko me voli i želi ovakvu kakva jesam i znam da pripadam njemu da su naša srca jedno i da ga nikada neću i ne mogu izgubiti.
...da mi netko napiše jedno pismo u kojem ću uživati čitajući iskrenost, te da u pismu otvori dušu da meni napiše ono što bi htio nekome reći, a nema snage jer misli da će ga krivo razumjeti i nikada više s njim razgovarati.
Volim pisma i njihove sadržaje, ali nema mi tko pismo napisati, a sama sebi da ih pišem bilo bi blesavo. Zato Vas molim da mi bar Vi pišete kratka pisma onako kako bi željeli razgovarati s dragom osobom.
Znam da Vam moja želja zvuči glupo, ali pokušajte jer će te tako olakšati sebi, a mene ćete razveseliti i znat ću da nisam sama.
dodatak
njemu koga trebam
...neprestano su mi misli moje zbrkane cijeli dan povezane s tobom. Ujutro sam trebala ići do grada, ali nisam imala snage otvoriti oči i prekinuti prekrasnu sliku pred očima. Da me nije moj Max počeo gurkati njuškicom i lizati mi obraze ne bih se digla s kutne garniture jer ti si mi nedostižan u stvarnosti, a san mi mnogo pomaže.
Znam da je to blesavo i suludo, ali s tobom u svojoj glavi jedino mogu normalno funkcionirati.
Povremeno osjećam da moj život sa mnom igra nogomet i da ja nikako ne uspijevam preči na drugu stranu igrališta, da zabijem gol i krenem dalje u drugu utakmicu. Neprestano neuspješno pucam na praznu mrežu životnog gola, idem prema naprijed, a stalno me nešto vuče nazad i ja popuštam jer se nadam da ću ispraviti najveću grešku napravljenu prema tebi.
Svi koji me znaju, znaju za tebe neprestano mi govore da si ti davna moja prošlost, svjesna sam da jesi i koliko god se trudim da te zaboravim, sve više si pored mene.
Želim da imam bar jedan sretan dan,da promatram i druge oko sebe, da uživam, da uspijem svoje srce i glavu nagovoriti da te zaborave, da zaborave prelijepe dane provedene s tobom jer moram se pomaknuti s mjesta u kojem više ne pripadam.
Trebam te još samo jednom, a znam da je moja želja uzaludna, ne mogu sa svojim životom više igrati nogomet, jer on pobjeđuje, a ja neprestano gubim, jer ne mogu se boriti.
Post je objavljen 05.03.2014. u 15:37 sati.