Vratila sam se s Balaševićevog koncerta. Bole me dlanovi, a i duša mi je malo bolna. Nismo se sreli, pa... nekih dvadesetak godina. Toliko je otprilike prošlo od one ledom okovane ljubljanske zime. Ne znam je li tužno , ali lijepo jeste, da sam trećinu svog života strpljivo čekala da ugrabim kartu, a nije da se nismo trudili...
I evo, za njegov šesti koncert ove blage zagrebačke zime 2013./2014., srele su se napokon i dvije ulaznice.
Hvala dušo.
P.S.
Moj blog nosi ime jedne od meni najdražih Đoletovih pjesama koja pak ima tri imena. Koje od njih izabrati, ovisi o položaju Sunca i radu krvotoka...
U ovoj noći zgusnutih emocija boje starog zlata, šteta bi bilo ne pozlatiti ih sva tri.
(Published on Aug 16, 2012 VMC)
Hvala Đorđe.
Post je objavljen 06.03.2014. u 01:20 sati.