To je bio naslov u jednim dnevnim novinama uoci loklanih izbora (kroz dva tjedna) u Zabolandu. Kaj je pjesnik htio reci je da se prijavio dosad rekordan broj lokalnih stranaka za ove izbore. Cak 150 stranaka vise nego na izborima prije cetiri godine. Politicki komentatori ocijenjuju to kao sve vecu podijeljenost, rascijepljivanje, nepovjerenje u vladajuce strukture, svako selo svoga poglavicu iliti jednom rijecju: balkanizacija. Ocito su culi za onu nasu poslovicu: dva Hrvata (Srbina, Bosanca ili kak vec hoces) – tri politicke stranke.
Jedino kaj su pri tome zaboravili onu svoju: dva Zabolandjanina – tri vjere. Tak da je pitanje radi li se tu o preuzimanju tudjih obicaja ili su samo neki stari lokalni obicaji ponovno zazivjeli na drugi nacin.
Sjecam se da mi je na fakultetu profesor iz novovjekovne povijesti, kod kojeg sam specijalizirao Zaboland, objasnjavao kako nasiroko poznata zabolandska tolerancija potjece jos od vremena kada su isusivanjem tla, borbom protiv mora i izgradnjom nasipa stanovnici ovih prostora bili prisiljeni suradjivati kako bi prezivjeli. Ono kaj on tada nije znao jesu price o tome kako bi se ta suradnja brzo razvodnila (doslovno) cim bi voda dosla do grla. Naime kada bi se u kanalima voda podigla i prijetila bi poplava, poznati trik je bio nocu izbusiti rupe u nasipu susjeda preko puta, tak da se voda izlije njemu u dvoriste, a ne tebi. “Popustili nasipi..tja...stvarno steta.” U usporedbi s ovime je ona balkanska “Nek mi crkne krava, ako ce susjedu crknuti dvije.” sasvim pristojna.
No ima i jedna druga novost. Ovaj put na lokalnim izborima u Zabolandu moze glasati i jedan novopeceni “europejski Balkanac”. Tak da naslov u tom smislu ipak stoji.
Post je objavljen 05.03.2014. u 12:56 sati.