Negdje u tišini, plivali su oblaci
U mislima, negdje raspeti
Položeni nebom, zemljom prokleti
Sunčanim svjetlom okupani
Rođeni da se rasplinu i padnu kao kiša
Ljudima na lice što se ne vide
Što se milošću ne znaju pogledati
Kunem se dragim Bogom,
s nikim se ne čujem, samo pticama nekad
Što mi kažu njeno ime
Druge misli mi pak govore
Mirom i spokojem, za jednodušnu riječ
da odem negdje u mir
Kunem se nečim, većim od sebe
A nemam se čime zakleti,
na dušu nepovjerljivu
Na umornu ovu utvrdu
Na blagu trošnu kuću
U šumi riječi prekrivenoj
Na kišnom putu izgubljenom
Knjiga Sirahova 3,9
Jer blagoslov očev učvršćuje kuću djeci, a majčina kletva temelje im ruši.
Knjiga Sirahova 27,14
Govor s mnogim zakletvama podiže čovjeku vlasi, i kad se takvi svađaju, začepiti je uši.
Poslanica Galaćanima 3,10
Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona.
Jakovljeva Poslanica 3, 7
Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, 8 a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. 9 Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: 10 iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati!
Post je objavljen 05.03.2014. u 09:19 sati.