Marketing
suzama l'epim tapete vol.489
"...osjećam se kao da su me jahali cijeli dan i spremili u staju mokrog..."
nekako tako to ide...iz nekog filma... 
tako se nekako osjecam unazad dva dana....
prvi radni dan...jurila sam...do prvog čepa...
bila sam u jebenom shoku vidjevši čep od rotora preko mosta...
maaajjjkkkkoooo mila!
prvio radni dan i ja KASNIM!!!!
groznicavo sam uzela mobitel u ruku i okrenula kolegicin broj (sheficin)
"čuj, krenula sam na vrijeme, ali, mislim da ću kasniti...nekih 7 minuta" promrmljala sam kroz teški neugodnjak
"ma nema problema" odgovorila je "ja sam na kavi dolje"
ja sam ubacila u 15-tu...i mislim da mi ni helikopter ne bi bio ravan u prolaznom vremenu.
parkirala sam kod zgrade u kojoj se nalazi firma u točno 08:03.
iako u haljini i visokim petama trčala sam do ulaza i pozvonila...
....ništa...
pozvonila sam još jednom...
...ništa....
uzela sam mobitel u ruku i okrenula broj "di si?" pitala sam
"evo pijem kavu, šta došla si? budem došla"
mhm.....
cupkala sam ispred zatvorenog ulaza...okeeeeejjjj
nakon par minuta pojavila se kolegica ne baš sretna što sam ju nasilno odvukla sa kave...
krenuo je prvi radni dan...
dala sam se 1000 posto u posao kopajući od kuda krenuti..
kako kolegica i ja nismo iste struke, osim nekih opisnih uputa oko predmeta, nije mi mogla više pomoći...
najiskrenije, na kraju radnog dana i nisam baš bila pretjerano presretna sa postignutim rezultatom tog dana...
bila sam, naravno, preoštra prema sebi..kao i uvijek...
morat ću to promjeniti malo...
ok..puno...
sve u svemu, dan je proletio..
dobila sam izvještaj o Einyevoj šetnji sa "nepoznatom" osobom i bila sam malo smirenija..
4 su sata stigla i ja sam na krilima brige LETILA put malenoga mishonje...
kad sam stigla...njegovoj sreći nije bilo kraja...
baš kao ni mom umoru...
iskreno, ne sjećam se kad sam zadnji puta sjedila u komadu 8 sati piljeći u komp...
satralo me...
je, je, treba se naviknuti...
sve u svemu, ok početak....
Post je objavljen 04.03.2014. u 23:15 sati.