Zaslugom Pucića, potomka dubrovačke vlastelinske obitelji Pozze u Bukovčevu životu dogodile su se dvije značajne promjene, koje će potpuno obilježiti i promijeniti njegov daljnji životni put.
Kao prvo Pucić koji je pod utjecajem sveslavenstva pohrvatio svoje ime i prezime (Orsat Pozze) u Medo Pucić, isto je predložo i njemu, koji pod utjecajem onodobno poznatog političara, književnika i svjetskog čovjeka mijenja svoje dotadašnje ime Biagio Faggioni u Vlaho Bukovac (od tal. faggio = bukva), po kojemu će ga pamtiti domaća i svjetska povijest umjetnosti.
Na nagovor Pucića odlazi u Pariz i tu počinje uz školovanje i njegov svjetski poznati slikarski opus.
Iskoristivši smjelost avanturista kojim je preživio tegobin mladenački život, općenito, a osobito boravak u Americi, prvi njegov rad „Gola Iza“, (negdje stoji i "Velika Iza"), portret kurtizane, proglašen je osvježenjem i senzacijom prestižnog pariškog Salona, otvorio mu je u šesnaestogodišnjem boravku sva vrata suvremenika i uvrstio ga među svjetska slikarska imena.