Suncano vrijeme i mirno more pruzali su opustajucu harmoniju u salonu oveceg putnickog broda.
Pogledao sam ljevo i desno preko ramena i uocio tek nekoliko putnika,sto je bilo cudno za ovo doba godine,al nisam tome predavao vecu paznju koliko su mi misli zaokupljale dvije stvari..
1. Nepoznata plavusa u srednjim tridesetim godinama u desnom kutu salona podno tv ekrana Samsung
I
2. Pet identicnih primjeraka dnevnih novina koje sam drzao pred sobom..
Djevojka je sjedila sama,listala je neki tipicni zenski magazin dok je isprid nje na stoju stajala crvenozlatna marama i velike suncne naocale...
O, da bila je lijepa...
Nekoliko puta sreli su nam se pogledi,ali cinjenicom da znam da me fizicki privlaci nisam mogao procjenit kakve namjere su ti njeni pogledi...
Takodjer vodio sam jos jednu unutrasnju filozofsku borbu...
Odakle mi pet primjeraka novina i sto cu sa njima.
Razmisljao sam kako kao i u nekim drugim situacijama u zivotu necu skupit malo hrabrosti ili ajmo reci 'biti lud' da ne kazem poduzetan, pa ustat sa sjedalice i povikat
Novineeee,dnevne novine.....
Poput nekog ulicnog prodavaca dnevnih novosti prije 100 godina na ulicama New Yorka ili Londona...
Ne,i ovaj put spusti cu pogled i ostati osoba koja jesam a ne ona za koju zudim da postanem...
Nakon sto smo stigli u luku i spustili se na putnicki terminal,uocio sam predivne obrise grada dugu obalu s paminim drvecem i bezbroj tendi gradskih kafica poredanih jedan do drugih u mnostvu zarkih boja koji su se protezali u nedogled.
Tad me prekine neocekivani dodir,necje tapstanje po mom ramenu...
Nakon sto sam se okrenio to je bila ona.... djevojka iz salona.
Zelis li da prosetamo,kaze mi nekim toplim glasom sugerirajuci mi na onaj dugi niz palmi i kafica...kao da mi je netom procitala misli.
Samo sam kimnio glavom upucujuci joj osmjeh na koji je ona takodjer odgovorila osmjehom...
Osjecao sam se posebno,kao nekad... zaljubljen.
Nakon nekog vremena uspeli smo se na neko brdasce,suprotno mom ocekivanju da cemo prosetat obalom...
Tu moju zbunjenost,ona je razbijala informacijama o gradu,kulturi i ljudima poput nekog iskusnog turistickog vodica, tad smo se slucajno dodirnuli rukama.....
Kroz mene je prostrujao onaj osjecaj kojeg davno nisam osjetio...dodir osobe do koje ti je stalo...
U tom trenu pred nama se prostirao cijeli grad sa svojim obalama i pjescanom plazom....
Predivno...
Okrenio sam se prema njoj i tad...
I tad,nesto me trgnilo...
Otvorio sam oci,dan je vec ispunio sobu,zrake sunca plesale su mi po licu... nesto je kvarilo harmoniju....
Mobitel je opasno vibrirao na parket...
Halo,
-kupi mi dvi kutije duvana
Ok.
Uf, zatvorio sam oci, i na brzinu pokusao se jos jednom sjetit njenog lica, njenog dodira....
Kvragu i tehnologija...danas ni u snu ne zasluzujes...
Mrvu ljubavi...
A.
Post je objavljen 02.03.2014. u 19:59 sati.