Otputovala bih negdje na neko vrijeme. Gdje? Kamo? S kim? S čim? Na ta pitanja još uvijek ne znam odgovor i dugo ih neću ni znati jer odgovor nije blizu. Voljela bih otići negdje gdje nikoga ne poznajem, gdje nitko ne poznaje mene, da voljela bih daleko od svega početi iz početka jer ovako ne mogu više, ne mogu više čekati, tražiti, pričati, opravdavati se za nešto što nisam kriva, treba mi novi početak daleko iz sredine koja se trudi da me razumije, od sredine koju gušim svojim prisustvom jer mi nikako koliko god žele ne mogu pomoći.
Nadam se da postoji mjesto gdje tužni ljudi mogu bar malo osjetiti sreću i vratiti osmijeh na lice, gdje mogu plakati bez prestanka, na glas razgovarati s osobama koje volim a da me nitko ne osuđuje jer sam sama na tom mjestu bez njih.
Post je objavljen 02.03.2014. u 17:30 sati.