Marketing
***
Eh, da...suza izdajnica neda skriti. Budi, budi, budi...samo to čujem. Hrabra, snažna, strpljiva...budi. Kako je olako izgovoriti onima koji nisu iskusili, koji ne znaju što znači izgubiti život. Tvojim odlaskom ja sam izgubila sve...baš sve. Ništa više nije isto, ne može biti niti blizu životu koji smo imali. Ožiljak na srcu je dubok i velik kao ocean...samo preživljavamo svoje dane, tumaram bez nade i cilja...a ne bih smjela. Zašto ne bi bilo jednostavnije nestati? Konačno bi stale suze i bol. Koji je smisao mog trpljenja? Jako teško mi je tražiti odgovore, jer ih sada ne mogu ni naći. Besmisao postojanja me obuzima svakog dana više...pitanja je bezbroj...samo oni koji su iskusili ovu bol mogu razumjeti što se događa u duši osobe koja pati. Ta patnja se ne može usporediti niti s jednom drugom. To je najveća od svih patnji koje jedna majka može iskusiti. Nikada ne bih poželjela ovu patnju bilo kome. Nisam se nadala okrutnosti ljudi oko sebe, nisam očekivala ovoliko nerazumijevanja...znam da nitko ne želi tuđu patnju i bol, znam da nitko ne treba samnom plakati. Očekivala sam samo da me puste da nosim to sama kako znam i umijem...a oni se usuđuju to analizirati, pričati o mom ponašanju, o mojim pogreškama. Mislim da ne mogu više...da mi je sve previše. Samo želim nestati, izgubiti se negdje u svijetu u kojem nema patnje. Volim te sine beskrajno, nedostaješ mi da ne smijem misliti...samo ti šaljem one naše nevidljive lepršave u visine i čekam.
Ti i tvoj brat u danima sreće...
Post je objavljen 01.03.2014. u 19:33 sati.