Osim snaznog utiska vidjenim, neodoljivo mi je mislima prolazila pjesma "Hofim" (Obale) koju je napisao Natan Jonatan, uglazbio Nahce Heiman i evo je u izvedbi Have Alberstajn:
Jos sam se i drznuo uhvatiti prevodjenja pjesme koje me se posebno dojmila:
Obala je ponekad pusta čežnja za rijekom.
Vidio sam jednu davno jednom
Slomljena srca od pijeska i od žala
Dok ju je rijeka napuštala.
A čovjek? I čovjek može pokadkad
Ostati usamljen i slab
Kao obala.
I školjke.
Kao obala; kao vjetar
I školjke su nekad čeznja
Za voljenim domom ...
do tu, jer tko zna, mozda prijevod vec i postoji pa da se ne brukam previse.