Marketing
Otvaranje i zatvaranje
Hrabar ratnik nije onaj koji pobjeđuje bez ijednog poraza, već onaj koji predajom pobjeđuje. Tako joj govore.
Što su to uopće pobjede u ljubavi? A što su porazi?
Što je podavanje i predavanje sjećala se nekako mutno.
Ostao jest na nepcu taj osjećaj očišćenosti, ta bezvremenska i bezgranična prostranstva kada se sve oko tebe čini nejasno i nevažno i gotovo nepostojeće. Jasne su jedino i uvijek oči i pogled u njima. Pogled koji vidi ono ispod kože i odjeće i metala i šljokica nabačenih kao štit od magle i koji upija strujanje pucketave snage i izdrži je bez treptaja.
Sjene su bile smećkastonarančaste. Ovijale se zagasito oko njihovih očiju, čineći poglede koprenastim, zaobljenim, oslobođenim oštrine i jasnoće.
Umorne oči odmarale su poglede uranjajući jedne u druge, stapajući im boje u jednu, zajedničku, boju zagasitog vina koje opija.
Gledao ju je mirno, tiho, šireći zjenice da što više njenog pogleda uroni u njega. Otvarao joj teška, okovana vrata da što bezbolnije uđe. Neokrznuta nijednim zaostalim zavojem, nespriječena nijednom sumnjičavom bodljom nepovjerenja.
Željela je ući, trebao joj je taj topli ulaz, sklonište, tajna odaja u koju se ne ulazi poznavanjem prave čarobne riječi.
Riječi sve kompliciraju. Ranjavaju. Brzopleto i površno počiste umrljane obraze i nutkaju i laskaju i lažu i kriju…
Požuda se hrani sama sobom, prelijeva se preko svih riječi i obilno natapa i utapa sva pogrešno posložena slova.
Osjetio je kada je njezin pogled postao čist, nezamućen pogrešno posloženim slovima. Osjetio je da je spremna uroniti. Nepokrivena citatima i zarezima koji zastajkuju.
Osjetio je i prihvatio je. Nježno i puteno, samo njuhom i jagodicom i obrazom i čelom koje se širi i širi i nestaju i lice i oči i trepavice…usnama joj dotiče očni kapak, njima upija sebe pohranjenog u zjenici, opija se svojom požudom u njenom oku.
Ljubi joj sve zaostale, krišom utekle sumnje i nutka čist i jasan put. Želi ga ljubiti, doticati kožu, gristi usne, njušiti toplinu vrata. Želi. Želi tišinom podati se. Diže ruke, dlanovima ovija njegovo lice, gleda…
Dovoljan je bio tek jedan bljesak u kutu zjenice.
Okrenula se i otišla.
Poražena.
Ono kad nas definira jedino nepovjerenje.
Post je objavljen 01.03.2014. u 10:45 sati.