Jučer sam se natrčala na poslu, i to ne samo u jednom, već u više hrvatskih gradova (ovakvi događaji sve su češći). Stoga, prije nego što sam došla doma, kupila sam kruh i ljubić u trgovačkom centru kako bih uz njega prodrijemala čitavo poslijepodne. Moram priznati da me instinkt nije prevario, jer sam izabrani chick-lit roman „Sve o ljubavi u tjedan dana“ („Learn Love in a Week“) Andrewa Clovera pročitala tijekom jedne večeri.
O čemu se radi(ako je kod ovakve literature to uopće bitno)?Tri su pripovjedača: tridesetpetogodišnja Polly, njezin muž Arthur i njihova prijateljica Em. Kroz knjigu se izmjenjuju kratki odlomci u ich-formi svakoga od njih, ovisno o perspektivi.
Sva tri lika boluju od tipičnih boljki suvremenosti: Arthur je otac koji ostaje kod kuće i brine za svoje i Pollyno troje djece, pateći pritom od svojevrsnog gubitka muževnosti (osim toga, Arthur je i kreativac, odnosno pisac u nastajanju). Polly je pak zarobljena na poslu koji ne voli kako bi mogla uzdržavati sebe i djecu, svakoga dana sve više zamjerajući Arthuru što ostaje kod kuće s djecom i što ima prilike raditi ono što voli (ovo je lik s kojim sam se najviše mogla poistovjetiti jer se nalazimo u sličnoj situaciji, ali ipak – osjećaji gorčine i samosažaljenja koje Polly slobodno ispoljava, ja ih se sramim, jer nije baš tako kako se na prvi pogled čini iz vlastite perspektive). Em je pak predstavnica onog bridget-jonesovskog tipa tridesetgodišnjakinja, koje imaju karijeru u nekoj besmislenoj gospodarskoj grani (obično je to novinarstvo, kod Em kao i kod Bridget Jones), a čeznu za muškarcem, brakom i obitelji (bezuspješno, dakako, jer su svi muškarci emocionalno nedostupni).
U Pollynom i Arthurovom braku sve se promijeni kad u Pollyn život ušeta Onaj koji je pobjegao, sada superbogati i megauspješni Jack Hammond, i ponudi joj da uredi njegov vrt (u najnelascivnijem mogućem smislu, doista se radi o posjedu kojega je kupio). S druge strane, Arthurova davna fantazija, Greta Kay, televizijska zvijezda, također počinje surađivati s Eminim novinama, i Arthur se također nađe u dilemi. Sukobi eskaliraju iako sva tri pripovjedača nastoje pratiti online duhovni tečaj Sve o ljubavi u tjedan dana, s kojim je Arthura upoznao njegov neobični prijatelj Malcolm.
Što se tiče općih mjesta i pop-kulturnih referenci iz romantičnih komedija i svih chick-lit hitova u posljednjih dvadeset godina – sve je tu: dječak kojega roditelji pokušavaju spriječiti da se osramoti pred cijelom školom, a on to ipak čini i postaje zvijezda („All About A Boy“), televizijska zvijezda koja predstavlja tajnu neuzvraćenu ljubav jednog običnog muškarca („Notting Hill“), tridesetogodišnjakinja koja muku muči s debljinom i alkoholom, koja ne može naći muškarca jer su svi emocionalno nedostupni (već spomenuti „Dnevnici Bridget Jones“). Svi emocionalni okidači na koje čitatelj zagarantirano okida su prisutni, pa vjerujem da bih ih, da malo bolje razmislim, našla još.
Iz svega navedenog proizlazi da je autor dobar poznavatelj žanra romantične komedije i da se nije libio, neću reći, plagirati, ali posuđivati iz drugih primjeraka tog žanra. Jesu li posljednje dvije knjige koje sam čitala doista tako neoriginalne, ili je moje oko u posljednje vrijeme osjetljivije na uočavanje sličnosti, ne znam.
Ipak, uspoređujući „Ubojicu Krucifiksa“, čitajući „Sve o ljubavi u tjedan dana“ sam se bolje zabavila jer se radi o svakodnevnijem i lakšem štivu, pa unatoč tome što govori o nerazumijevanju, razvodu i svađama, dobra doza humora čitanje je u svakom slučaju učinila ugodnijim.
Post je objavljen 28.02.2014. u 20:20 sati.