U jednoj emisiji Večernje škole poznati glumac s ovih prostora Ljubiša Samardžić iznosi tezu da kolega ima problem jer ne zna da se izrazi. Zato je podijelio svima čepove u usta, i trudili su se - izraziti neverbalno. Dugo nisam razumio što je zapravo pesnik hteo ovim da kaže.
Radi se o najsvetijoj misiji našeg života, ključnom poslanju i esencijalnoj vještini koju moramo svladatai ako želimo živjeti ispunjen život - o iznalaženju načina da se izrazimo. Kada čovjek pronađe način da sebe priopći svijetu, čistog, istinitog, onakvog kakav doista jest - tada pronalazi svoj mir. Nije bitno hoće li nas itko prihvatiti, bitno je samo koliko smo autetnitčni. A pokazalo se da okolina u uglavnom prepoznaje i honorira autentičnost - no to je prirodna posljedica na koju se ne treba fokusirati niti trošiti na energiju.